Za popravak i održavanje modernih vozila nije više dostatno poznavanje mehaničkih sklopova i klasičnog sustava paljenja, već je potrebno opsežno poznavanje kako mehaničkih, tako i električnih i elektronskih sustava na vozilu te rukovanje modernom dijagnostičkom opremom.

Automehatroničari trebaju znati čitati i primijeniti tehničke podatke o materijalima, komponentama, alatima, strojevima i uređajima za motorna vozila; znati samostalno koristiti računala u struci; znati planirati postupke i tijek rada, uporabu alata, materijala i komponenti; znati primijeniti postupke obrade materijala ručnim i mehaniziranim alatima; poznavati načela električnog mjerenja neelektričnih veličina i automatske regulacije i upravljanja, upoznati organizaciju i radne procese autoradionice; rastaviti i sastaviti uređaje i dijelove sustava prilikom održavanja motornih vozila; poznavati i primijeniti postupke ispitivanja, otkrivanja, podešavanja, spajanja i otklanjanja pogrešaka mehaničkih, hidrauličnih, pneumatskih, električnih i elektronskih uređaja i sustava motornih vozila; razumjeti principe rada dijelova motora, transmisije, kočionih i upravljačkih sustava te sustava za ovjes; upoznati osnove održavanja karoserije vozila, razviti svijest o važnosti redovitog održavanja motornih vozila i pridržavanja uputa proizvođača motornog vozila; osposobiti se za samostalnu uporabu literature i samostalno usavršavanje u struci i zanimanju; kulturno i uljudno ophoditi se sa strankama.

Osim stručnih znanja, automehatroničari moraju imati dobar vid i sluh te sposobnost razlikovanja boja. Razvijena motorika ruku i prstiju te preciznost i staloženost pri obavljanju posla, važni su u radu automehatroničara.