Profesor stranog jezika prenosi učenicima znanje stranog jezika, i to pismenog i usmenog izražavanja. Svoje stručno znanje prenosi u skladu s propisanim nastavnim programom za određeni razred osnovne ili srednje škole, pri čemu se služi suvremenim psihološko-pedagoškim i didaktičko-metodičkim spoznajama o procesima učenja i oblicima poučavanja.

Profesor stranoga jezika u osnovnim i srednjim školama ima dvostruku ulogu u nastavnom procesu: ulogu obrazovatelja, koja obuhvaća poučavanje učenika pri stjecanju temeljnih znanja, vještina i razvijanja vlastitih načina učenja i osobnog sustava mišljenja, te ulogu odgajatelja koja obuhvaća poticanje učenika na usvajanje određenih vrijednosti, stavova i navika. U svom radu surađuje s ostalim profesorima i učiteljima u kolektivu (ponajprije s razrednicima učenika koje podučava), s ravnateljem, pedagoškom službom (pedagogom, psihologom) i roditeljima (na roditeljskim sastancima i individualnim informacijama).

Osim neposrednog rada u redovitoj i izbornoj nastavi, profesor stranog jezika ima i druge odgojno-obrazovne zadaće: prati i vrednuje učenikov napredak, organizira školske i izvanškolske manifestacije ( kao npr. priprema učenika za smotre i natjecanja iz stranog jezika, organizacija kulturnih priredaba u školi, organizacija putovanja i izleta), odgojni i savjetodavni rad s učenicima, te održavanje sata razrednika.

Uz odgojno-obrazovni rad vezani su i odgovarajući tehnički i administrativni poslovi, kao što su ispravljanje testova, pismenih radova i maturalnih završnih radova, izrada izvedbenih odgojno-obrazovnih planova i programa, pisanje priprema s jasno razrađenim ciljevima, strukturom, sadržajem i planiranim aktivnostima učenika, priprema odgovarajućeg didaktičkog materijala i pomagala, vođenje razredne evidencije i administracije. Važno je i neprestano stručno usavršavanje na seminarima, radi permanentnog usavršavanja umijeća poučavanja.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Profesor stranog jezika sa završenim sveučilišnim studijem nastavničkog smjera posjeduje odgovarajuću psihološko-pedagošku i didaktičko-metodičku naobrazbu uz vještine vođenja i usmjeravanja skupina djece i/ili mladeži.

Osim stečenih stručnih znanja, uspješan profesor u osnovnoj i srednjoj školi treba imati naglašen smisao za komunikaciju i osjećaj za rad s djecom i mladeži. To podrazumijeva poznavanje, razumijevanje i praćenje potreba djece i mladeži, njihovih interesa i eventualnih teškoća, kao i emotivnu angažiranost, te sposobnost i afinitet za odgojni pristup u specifičnim problemima pojedinog djeteta. Pri tom su važne osobine emocionalna stabilnost, ustrajnost, te sklonost i smisao za timski rad.