Prevoditelj prevodi s jednog jezika na drugi i proučava podrijetlo, razvoj i strukturu jezika. Može prevoditi stručnu literaturu, knjige, članke iz časopisa, razne dokumente i pravne spise, poslovnu korespondenciju, oglase, priopćenja, informativne, dokumentarne i zabavne televizijske emisije. Jednako tako, može i usmeno prevoditi sastanke i važnije događaje. Stručno prevođenje stoga od prevoditelja zahtijeva široko opće obrazovanje i određenu specijalizaciju prema područjima rada.

Samostalni stručni prevoditelj mora znati steći poslovne partnere. Kod dogovaranja suradnje mora utvrditi uvjete posla: kvalitetu prijevoda, rok izrade, cijenu i rok plaćanja. U utvrđivanju uvjeta pomažu mu preporuke društva prevoditelja, gdje se određuje i cijena autorske odnosno obračunske stranice (ili kartice) prijevoda. Poslovni uspjeh prevoditelja ovisi ponajprije o kvaliteti i pravodobnosti obavljenog posla, te o spretnosti u dobivanju poslova.

Često zbog malog broja specijaliziranih stručnih rječnika i ubrzanog razvoja jezika, prevoditelji moraju neprestano tražiti nove jezične izvore i istraživati najprikladniju jezičnu terminologiju. Pritom surađuju s drugim prevoditeljima i stručnjacima određenih područja. Osim rječnicima i glosarijima, prevoditelji se u svom radu koriste i gotovim softverskim alatima za strojno prevođenje.

Književni (ili literarni) prevoditelji bitno se razlikuju od stručnih prevoditelja. Bit stručnog prevođenja je u prijevodu očuvati značenje izvornog teksta i uz to postići što veću ujednačenost korištenih termina i njihovog značenja. Kod književnog prevođenja potrebno je znati iskazati sukladnost s originalnim tekstom, približiti u što većoj mjeri autorov način promišljanja, govorenja, osjećanja i stanja društva u trenutku nastanka književnog djela. Književni prevoditelji prevode romane, eseje, dramske tekstove, scenarije (za sinkronizaciju) za radio i televiziju itd., kao i ostala djela s područja književnosti i kulture. Pri prevođenju za radio i televiziju prevoditelj može prevoditi neposredno iz audio ili video zapisa, ako ne postoji rukopis ili drugi pisani izvor.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Prevoditelji-ce moraju imati sposobnost jezičnog izražavanja i logičko-analitičkog razmišljanja (osobito pri prevođenju zahtjevnih stručnih tekstova). Prevoditeljstvo će tijekom vremena postati zanimanje za koje će trebati interdisciplinarno obrazovanje (što znači da će se studirati prevođenje nekog jezika u kombinaciji s određenim područjem, poput brodogradnje, veterine ili prava), jer samo tako će se moći steći potrebna znanja koja će omogućiti shvaćanje i razumijevanje gradiva za prevođenje. Prevoditelj-ica se treba usavršavati tijekom cijelog radnog vijeka kroz seminare, radionice, tečajeve, te kontinuirano praćenje informatičkog razvoja prevođenja i usvajanja najnovijih računalnih postignuća. Samostalni prevoditelji moraju ovladati osnovnim menadžerskim znanjima, od pregovaranja do vođenja poslovnih knjiga. Književni prevoditelj mora imati razvijen smisao za književnost.