Kako postati prevoditelj?

Prevoditelj prevodi s jednog jezika na drugi i proučava podrijetlo, razvoj i strukturu jezika. Može prevoditi stručnu literaturu, knjige, članke iz časopisa, razne dokumente i pravne spise, poslovnu korespondenciju, oglase, priopćenja, informativne, dokumentarne i zabavne televizijske emisije. Jednako tako, može i usmeno prevoditi sastanke i važnije događaje. Stručno prevođenje stoga od prevoditelja zahtijeva široko opće obrazovanje i određenu specijalizaciju prema područjima rada.

Samostalni stručni prevoditelj mora znati steći poslovne partnere. Kod dogovaranja suradnje mora utvrditi uvjete posla: kvalitetu prijevoda, rok izrade, cijenu i rok plaćanja. U utvrđivanju uvjeta pomažu mu preporuke društva prevoditelja, gdje se određuje i cijena autorske odnosno obračunske stranice (ili kartice) prijevoda. Poslovni uspjeh prevoditelja ovisi ponajprije o kvaliteti i pravodobnosti obavljenog posla, te o spretnosti u dobivanju poslova.

Često zbog malog broja specijaliziranih stručnih rječnika i ubrzanog razvoja jezika, prevoditelji moraju neprestano tražiti nove jezične izvore i istraživati najprikladniju jezičnu terminologiju. Pritom surađuju s drugim prevoditeljima i stručnjacima određenih područja. Osim rječnicima i glosarijima, prevoditelji se u svom radu koriste i gotovim softverskim alatima za strojno prevođenje.

Književni (ili literarni) prevoditelji bitno se razlikuju od stručnih prevoditelja. Bit stručnog prevođenja je u prijevodu očuvati značenje izvornog teksta i uz to postići što veću ujednačenost korištenih termina i njihovog značenja. Kod književnog prevođenja potrebno je znati iskazati sukladnost s originalnim tekstom, približiti u što većoj mjeri autorov način promišljanja, govorenja, osjećanja i stanja društva u trenutku nastanka književnog djela. Književni prevoditelji prevode romane, eseje, dramske tekstove, scenarije (za sinkronizaciju) za radio i televiziju itd., kao i ostala djela s područja književnosti i kulture. Pri prevođenju za radio i televiziju prevoditelj može prevoditi neposredno iz audio ili video zapisa, ako ne postoji rukopis ili drugi pisani izvor.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Prevoditelji-ce moraju imati sposobnost jezičnog izražavanja i logičko-analitičkog razmišljanja (osobito pri prevođenju zahtjevnih stručnih tekstova). Prevoditeljstvo će tijekom vremena postati zanimanje za koje će trebati interdisciplinarno obrazovanje (što znači da će se studirati prevođenje nekog jezika u kombinaciji s određenim područjem, poput brodogradnje, veterine ili prava), jer samo tako će se moći steći potrebna znanja koja će omogućiti shvaćanje i razumijevanje gradiva za prevođenje. Prevoditelj-ica se treba usavršavati tijekom cijelog radnog vijeka kroz seminare, radionice, tečajeve, te kontinuirano praćenje informatičkog razvoja prevođenja i usvajanja najnovijih računalnih postignuća. Samostalni prevoditelji moraju ovladati osnovnim menadžerskim znanjima, od pregovaranja do vođenja poslovnih knjiga. Književni prevoditelj mora imati razvijen smisao za književnost.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s