Po mjestu rada razlikujemo:

• Ambulantno-dispanzerski rad (opći ili specijalistički), gdje bolesnici dolaze na pregled

• Bolnički rad, gdje je liječnik zadužen za skupinu stacionarnih bolesnika, kod kojih izvodi pretrage i provodi liječenja

• Rad u zavodima, gdje skrbi za posebnu skupinu ljudi (djeca, stariji ljudi, invalidi…)

• Rad u znanstvenim institucijama, koje prikupljaju rezultate brojnih struka i djelatnosti

• Rad u povjerenstvima na nacionalnoj, regionalnim ili lokalnim razinama, koje procjenjuju radnu sposobnost, stupanj invaliditeta i sl.

• Ostala područja (farmaceutska industrija, školstvo, savjetodavne službe,…).

Liječnik, odnosno doktor medicine koji nastavlja magistarski studij ili sprema doktorat znanosti, može raditi i na Medicinskom fakultetu u procesu obrazovanja novih liječnika (kao asistent, docent ili profesor određenog područja).

Znanja, vještine i poželjne osobine

Zbog ubrzanog razvoja struke i tehnologije, potrebno je stalno stručno usavršavanje. Rad u medicini zahtijeva veliku odgovornost, prilagodljivost, spremnost na stalno učenje te interes za ljude. Liječnik mora u svom radu biti suveren i samostalan, kako u prepoznavanju znakova bolesti, tako i u odlučivanju glede odabira pretraga i načina liječenja. U radu liječnika također je neophodna suradnja s kolegama u istim ili srodnim područjima.