Djelovanje kiropraktike usredotočeno je na povezivanje funkcija zglobova, mišića i živčanog sustava, odnosno na njihove smetnje i utjecaj na zdravlje pojedinca, pri čemu je kralješnica u središtu pozornosti.

Kiropraktičar u svom radu primjenjuje ručne metode i programe tjelovježbe temeljene na fiziološkim teorijama, te savjetuje i podučava pacijente kako da se nose s bolešću i poboljšaju svoje zdravstveno stanje.

Kiropraktičar u svom radu primjenjuje posebnu manipulaciju zglobova koja nije štetna za tijelo, čija je učinkovitost višestruko dokazana. Kiropraktičari ne prepisuju lijekove i ne obavljaju operativne zahvate. U takvim slučajevima bolesnika upućuju na medicinsku skrb. Danas je kiropraktika gotovo potpuno prihvaćena i svakodnevno se koristi u medicini rada i sportskoj medicini, u rehabilitaciji poslije prometnih nezgoda i u ostalim rehabilitacijskim programima.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Sustav obrazovanja za doktore kiropraktike u svijetu najčešće zahtijeva šestogodišnje do osmogodišnje školovanje. Uz znanja iz područja anatomije, fiziologije, patologije, rendgenologije i dijagnostike, na studiju je naglašeno stjecanje znanja iz humane biomehanike i učenje posebnih tehnika i zahvata kiropraktike.

Nakon završenog studija je za dobivanje licence u SAD-u potrebno položiti još tri nacionalna i jedan područni stručni ispit.

U nekim europskim državama, primjerice u Švicarskoj i u skandinavskim zemljama, kiropraktičar za dobivanje licence mora obaviti šestomjesečnu praksu u bolnici pod nadzorom liječnika mentora.

Kiropraktičar mora biti empatična, komunikativna osoba koja ima volju za pomaganje i rad s ljudima. U svom radu mora biti oprezan i stručan, te se neprestano usavršavati.