Kako zaraditi kao bloger?

Na ovom postu ćete vidjeti jedan glavni razlog kako možete zaraditi kao bloger.

Prvo, morate pisati zanimljiv sadržaj čitateljima kako bi čitatelji mogli i dalje pratiti vaš blog.

Drugo, morate si pokrenuti web stranicu gdje toplo preporučam preko Bluehost hosting i domene na idučem linku: https://www.bluehost.com/?utm_source=novcanaoaza.com&utm_medium=affiliate&utm_campaign=affiliate-link_vodickro_notype

Nakon toga počnete pisati sadržaj koji će privući čitatelje i to je praktički to.

Kako postati vozač za Bolt platformu?

Kako bi vozili preko Bolt platforme vozači moraju zadovoljavati uvjete propisane zakonom i pravilnicima. Uvjeti su sljedeći:

  • Važeća vozačka dozvola B kategorije
    Minimalno 21 godina
  • Uvjerenje o nekažnjavanju

Također se potrebno registrirati na njihovoj stranici te pratiti daljnje upute.

Kako postati bogat?

Uvijek vječno pitanje je koje se svaka osoba na svijetu barem jednom sjeti, a to je kako postati bogat ukoliko se nema novaca.

Pitanje je skroz na mjestu, a odgovor je vrlo lagan na to pitanje.

Bogat se postaje odvajanjem malo po malo, jer znate kako kažu, zrno po zrno pogača.

100kn po 100kn, i na kraju godine se skupi 1200kn. Netko ode, pokupuje robe za 10.000 kuna i kukaju kako nemaju novaca.

Normalno da nemate novaca kad trošite više nego što zarađujete. Najbolja zarada je posao koji napravite sa vlastitim rukama koliko god bilo teško, bilo da je to bauštela ili administracija. Vi ste taj novac zaradili i imate pravo na njega.

2 najjednostavnija načina za započinjanje ulaganja s malo novca

Ulaganje čak i vrlo malih iznosa može donijeti velike koristi. Evo 6 načina na koje već danas možete započeti ulaganje s malo novca. Kad imate malo novca za igru, možete početi ulagati.

1. Isprobajte pristup staklenci novaca

Štednja novca i njegovo ulaganje usko su povezani. Da biste uložili novac, prvo morate nešto uštedjeti. To će vam trebati puno manje vremena nego što mislite, a to možete učiniti vrlo malim koracima.

2. Počnite ulagati na burzu s malo novca

Što se tiče ulaganja na burzi, trošak je često prepreka ulasku. Potreban je novac da bi se zaradio novac, zar ne?

Ne više. Internet je potrošačima olakšao početak rada s vrlo malo unaprijed određenog novca. To znači da možete uložiti nekoliko dolara kako biste se upoznali s ulaganjima prije nego što se više obvežete. To je sjajan način da naučite o ulaganju, a istovremeno riskirate vrlo malo novca.

Danas postoji sve veći broj opcija koje su otvorile vrata novoj generaciji ulagača – omogućujući vam da započnete s samo 1 USD i ne naplaćujete nikakve provizije za trgovinu.

Zarada na kladionici na bet tipu “gost daje gol”

Zarada na kladionici se može i podebljati kod bet tipa “gost daje gol, domaćin ne daje gol”.

On se igra u slučajevima kada je gost veliki favorit nad domaćinom, a gostujući tim ima premali koeficijent za igrati na pobjedu. Tada u tim slučajevima bude da domaćin ne daje gol, a gost daje a koeficijenti su inače između 1.60 pa sve do 2.00.

Ovaj sistem nije loše igrati, ali ako se zaigrate sa momčadima koje daju golove, vjerovatno ćete izgubiti svoj novac.

Pravne obveze u slučaju rada od kuće

Rad od kuće, odnosno rad na izdvojenom mjestu rada, kako to naziva važeći Zakon o radu, došao je u prvi plan uslijed situacije otežanog poslovanja uzrokovane koronavirusom (COVID-19). Posljedično, mnogi poslodavci će svojim zaposlenicima omogućiti daljnji povremeni ili stalni rad od kuće.

Što mora sadržavati ugovor o radu od kuće?

U slučaju rada od kuće radnika, odnosno direktora društva koji kao radnik obavlja poslove temeljem ugovora o radu, propisana je obveza da takav ugovor o radu mora, osim podataka koje mora imati svaki ugovor o radu, sadržavati i dodatne podatke:

  • o radnom vremenu,
  • strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati,
  • uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u svezi s time,
  • naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova
  • te načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.

10 koraka kod osnivanja paušalnog obrta

1. Odabir imena, djelatnosti i sjedišta obrta – Naziv pod kojim posluje obrt (tvrtka) ima oznaku obrta, ime i prezime obrtnika i sjedište, a može sadržavati i posebne oznake. Naziv obrta određuje obrtnik.

2. Prijava za upis u Obrtni registar –

Osnovati obrt možete u nadležnom uredu, ovisno o mjestu sjedišta obrta i to na sljedećim adresama:

  • Odsjek za obrtni registar, evidenciju kolektivnih ugovora i registar udruga sindikata i poslodavaca – Zapoljska 1, Zagreb, (općina Pešćenica), tel, 2333 777, fax: 610 0229, e-mail: obrtni-registar@zagreb.hr
  • Područni odsjek Sesvete -Sesvete, Trg Dragutina Domjanića 4, tel. 610 1600, fax: 610 1655
  • Područni odsjek Susedgrad – Sigetje 2, tel. 658 5888, fax: 6585899

Ispunite OR obrazac te ponesite osobnu iskaznicu ili putovnicu.
Kod predaje OR obrasca potrebno je izvršiti uplate za registriranje obrta i troškove izdavanja obrtnice.

3. Izrada pečata –

Pečat treba sadržavati naziv obrta i adresu. Za izradu pečata potrebna je kopija Rješenja o upisu obrta u Obrtni registar. Trošak izrade pečata je 150 – 200 kn.

4. Otvaranje žiro računa u banci – S osobnom iskaznicom, rješenjem, obrtnicom i žigom otiđite u banku otvoriti žiro račun.

5. Mirovinsko i zdravstveno osiguranje –

Obrt je potrebno prijaviti u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Za prijavu na mirovinsko osiguranje je kupiti sljedeće obrasce u Narodnim novinama:

Tiskanica M-11P

Tiskanica M-1P

6. Porezna prijava – U roku od 8 dana od trenutka početka obavljanja djelatnosti potrebno je izvršiti prijavu obrta u Poreznoj upravi nadležnoj prema prebivalištu obrtnika, radi upisa u registar poreznih obveznika.

7. Plaćanje komorskog doprinosa – Obrtnička komora pismenim putem obavještava obrtnike o pravu na oslobođenje od plaćanja komorskog doprinosa u prvoj godini poslovanja te o istom obavještavaju Poreznu upravu.

8. Porezne knjige

9. Obvezni porezi i doprinosi – Godišnji paušalni dohodak utvrđuje se rješenjem nadležne ispostave Porezne uprave prema mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznog obveznika.

10. Zaštita na radu – Obrtnik koji nije poslodavac, već je isključivo samozaposlena osoba, ne podliježe inspekcijskom nadzoru iz područja zaštite na radu. 

8 koraka pri otvaranju obrta

Danas je sve više pojedinaca koji se odlučuju samostalno ili s još nekim otvoriti obrt. No, pri tome se mnogima stvaraju upitnici iznad glave. Kako zapravo otvoriti obrt? Što sve moram učiniti? Koje dokumente moram imati? Koliko to sve košta?

1. Odaberite ime, djelatnost i sjedište obrta – Ime obrta sastoji se od naziva, opisa djelatnosti, imena vlasnika i sjedišta obrta. Sam naziv određujete Vi, odnosno obrtnik. Djelatnost također određujete sami, a možete odabrati više djelatnosti s jednom koja je glavna. Osim toga, svaki obrt mora imati svoje sjedište – to je adresa na koju obrt prijavljujete.

2. Upišite se u Obrtni registar – Obrt možete osnovati u nadležnom uredu, ovisno o mjestu stanovanja pri čemu morate ispuniti OR obrazac. U nadležni ured ponesite osobnu iskaznicu ili putovnicu te imajte na umu da je potrebno izvršiti uplate za registriranje obrta i troškove izdavanje obrtnice što će Vas doći 270 kuna.

3. Izradite pečat – Izrada pečata traje oko pola sata i košta između 150 do 200 kuna, ovisno o tome želite li da bude crni ili u boji. Pečat treba sadržavati naziv obrta i adresu, a za njega je potrebna kopija Rješenja o upisu obrta u Obrtni registar (ako ste otvarali obrt putem e-građani aplikacije, dobili ste Rješenje u e-građani pretincu s obrtnicom).

4. Otvorite žiro račun u banci – Sljedeći korak je otvaranje žiro računa. To možete učiniti s osobnom iskaznicom, rješenjem, obrtnicom i žigom. Naknada za otvaranje žiro računa je 50 kn i skidaju je u tijeku prvog mjeseca poslovanja s vašeg poslovnog računa.

5. Prijavite obrt u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja – Nažalost, još uvijek niste gotovi. Obrt je potrebno i prijaviti u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja za što morate otići na Mirovinsko osiguranje s preslikom Rješenja o upisu u obrtni registar i tiskanicama M-1P i M-11P. Navedene obrasce potrebno je predati prazne samo sa žigom i potpisom vlasnika obrta. Ipak, iako možete skinuti iste na internetu, one vam vrlo vjerojatno neće vrijediti. Potrebno je odšetati do Narodnih novina i kupiti ih za nekoliko kuna, što se može činiti kao gubitak vremena. No, ono što je dobra stvar jest da nakon što ste napravili upis u mirovinsko osiguranje, ono automatski vrši vaš upis u zdravstveno osiguranje pa ne morate hodati i do Zdravstvenog osiguranja.

6. Prijavite obrt i u Poreznoj upravi – akon prijave u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, potrebno je izvršiti prijavu obrta i u Poreznoj upravi nadležnoj prema sjedištu obrta, radi upisa u registar poreznih obveznika. Za ovu je prijavu potrebno samo predati Presliku rješenja za otvaranje obrta i RPO obrazac, koji također možete naći u Narodnim novinama. Imajte na umu da je po zakonu Poreznu potrebno posjetiti u roku od 8 radnih dana od dobivanja obrtnice. Tom prilikom se i izjašnjavate da želite porez plaćati paušalno.

7. Morate imati porezne knjige – Obrtnici su dužni imati i predavati Knjigu prometa u kojima su zabilježena sva transakcija, a ona može biti vođena u pisanom ili elektronskom obliku. Najkasnije 15.1. Poreznoj upravi morate predati PO-SD obrazac za prethodnu godinu poslovanja u kojem se kvartalno zbrajaju svi prometi unutar godine, te se na temelju istih vrši povrat ili nadoplata poreza i prireza. Osim toga, potrebno je predati i Odluku o visini blagajničkog maksimuma te Interni akt o fiskalizaciji računa. Njime se donosi odluka o pravilima sljednosti numeričkih brojeva računa, poslovnim prostorima, oznakama poslovnih prostora i operatera na naplatnim uređajima.

8. Vodite računa o plaćanju komorskog doprinosa te o obaveznim porezima i doprinosima – Obrtnici su u prvoj godini poslovanja oslobođeni plaćanja komorskog doprinosa o čemu Obrtnička komora pismenim putem obavještava obrtnike i Poreznu upravu.

Kako otvoriti obrt?

Obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

  1. Odabir djelatnosti
  2. Prikupljanje dokumentacije
  3. Predaja dokumentacije i uplata pristojbi

Obzirom na djelatnosti obrt može biti:

  • Slobodni obrt, za obavljanje se kao uvjet ne traži dokaz o stručnoj osposobljenosti, srednjem strukovnom obrazovanju ili majstorski ispit.
  • Vezani obrt, za obavljanje se kao uvjet traži dokaz o stručnoj osposobljenosti, srednjem strukovnom obrazovanju ili majstorski ispit.
  • Povlašteni obrt, smije se obavljati samo na temelju povlastice, odnosno dozvole koju izdaje nadležno ministarstvo, odnosno drugo tijelo čija je nadležnost propisana posebnim propisom ovisno o djelatnosti.

Tri koraka za uspješniju potragu za poslom

  1. Prva stvar koju će potencijalni poslodavac vidjeti u vašoj prijavi za posao je molba. Molba nije samo prateće pismo uz životopis, već prilika da se istaknete u mnoštvu drugih kandidata čije prijave poslodavac zaprima te da ga uvjerite da upravo vas pozove na razgovor ili u sljedeći krug natječaja. 

2. Uspješno sastavljanje životopisa je jednostavno ako znate što sve trebate uključiti. Ukratko, potrebno je navesti svoja znanja, vještine i iskustvo te prilagoditi ove informacije radnom mjestu za koji se natječete.

3. Nakon što ste uspješno savladali prva dva koraka, odnosno sastavili molbu i životopis, vrijeme je da se pripremite za razgovor za posao s potencijalnim poslodavcem.

Kako postati zastupnik osiguranja?

Zastupnik osiguranja treba poznavati osnove osiguranja odnosno pojavu, funkciju i razvoj osiguranja, pravni okvir osiguranja, vrste osiguranja i njihova temeljna obilježja kao i načine prodaje različitih vrsta osiguranja klijentima. Mora znati bitne elemente ugovora o osiguranju te poznavati osiguravajuće tvrtke i druge financijske institucije. Zastupnici osiguranja moraju poznavati osnove prodaje, prodajni razgovor i moguće načine pregovaranja.

Zastupnik osiguranja mora posjedovati niz osobina koje su potrebne, da bi postao vrstan prodavač, a jedna od najvažnijih je komunikativnost i pregovaračka vještina radi uspostavljanja dobre komunikacije i odnosa s klijentima jer moraju biti kadri zadobiti klijentovo povjerenje. Zastupnici osiguranja trebaju biti otvorenog duha, samouvjereni i samoincijativni, sposobni prepoznati poslovne prilike, prilagodljivi i spremni na učenje.

Zastupnici osiguranja uglavnom rade bez nadzora nadređenih, stoga moraju znati dobro organizirati svoje vrijeme te preuzimati incijativu u pronalaženju novih stranaka.

Kako postati vozač taksija?

Vozač taksija pruža usluge prijevoza na željeno mjesto osobama, koje za tu uslugu plaćaju vozarinu prema određenoj tarifi. Može voziti vozilo taksi službe ili koristiti svoje vlastito, koje mora biti primjereno označeno i opremljeno. Stranka može zaustaviti taksi na ulici ili ga naručiti telefonom na kućnu adresu. Taksist prevozi stranke do mjesta za razonodu, zračne luke, željezničke postaje, trgovačkog centra, hotela ili do mjesta stanovanja. Vožnja može biti na lokalnoj razini ili na većoj udaljenosti, pa taksist mora dobro poznavati lokalne putove i okolno područje.

Neke taksi službe sklapaju ugovore s organizacijama koje često trebaju njihove usluge (primjerice hoteli). Mogu surađivati i s poduzećima koja nude usluge dostave. Vozač taksija obično pomaže stranki pri prijenosu prtljage i mora brinuti o održavanju vozila.

Znanja, vještine i poželjne osobine

U turističkim područjima korisno je da vozač taksija ima znanje o lokalnim znamenitostima, te da posjetiteljima zna pružiti korisne informacije.

Taksist mora biti pouzdan vozač, sposoban dobro voziti i po lošijim cestama i u lošim vremenskim uvjetima. Mora biti strpljiv, pošten i uslužan.

Vozač taksija svakodnevno radi s novcem, pa je važno da zna dobro i brzo računati. Radi u neposrednom kontaktu s ljudima

Kako postati vozač kamiona?

Vozači kamiona prevoze raznovrsnu robu na unaprijed određene destinacije. Uvjeti u vožnji su različiti: gust i usporen promet, vremenske nepogode, klizava i opasna cesta, loše održavana cesta, itd. Vozači su prisiljeni prilagođavati vožnju promjenjivim uvjetima, stoga samostalno odlučuju o brzini vožnje, pretjecanju, odabiru najpovoljnije ceste za put, ako se radi o dužim relacijama. O svemu tome ovisi njihova sigurnost i sigurnost ostalih sudionika u prometu.

Prije početka vožnje, vozači kamiona dobivaju nalog za prijevoz tereta, provjeravaju je li teret ispravno i sigurno smješten i vode računa o njegovom iskrcaju. Na graničnim prijelazima sređuju dokumentaciju u vezi s teretom koji prevoze.

Vozač preuzima odgovornost za vozilo, stoga ga prije preuzimanja obvezno preventivno pregledava.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Vozač kamiona mora biti zdrava osoba u dobroj psihofizičkoj formi. Naročito su važni dobar vid i sluh, te emocionalna stabilnost osobe, jer se vozači često susreću s opasnim situacijama te moraju brzo, spremno i odgovorno reagirati. Vozač mora biti spreman pomoći sudionicima u prometnim nesrećama, što podrazumijeva dodatna znanja iz pružanja prve pomoći.

Posao vozača kamiona više odgovara osobama koje vole putovanja i samostalnost u radu, te kojima ne smetaju duža izbivanja od kuće.

Kako postati zlatar?

Zlatar treba dobro poznavati tehnologiju zlatarske obrade i zlatarski dizajn. Mora poznavati različite materijale i tvari koje se upotrebljavaju u zlatarstvu, te rukovanje potrebnim strojevima i alatima.

Također, zlatar treba poznavati legiranje, taljenje, žarenje i temperiranje plemenitih metala.

Nadalje, mora ovladati osnovnim graverskim tehnikama, znati prepoznati i ispitati drago i ukrasno kamenje, te ovladati oblikovanjem nakita s draguljima. Treba znati obrađivati drago, ukrasno i sintetičko kamenje.

Zlatar mora imati smisao za estetsko oblikovanje predmeta.

Treba imati dobar vid na blizinu, mora dobro razlikovati boje i njihove nijanse. Mora imati sposobnost prostornog predočavanja te osobito razvijenu ručnu spretnost, spretnost prstiju, te okulomotornu koordinaciju (sposobnost izvođenja preciznih pokreta prstima ruke uz vidnu kontrolu). Vrlo je važna točnost i urednost u radu, strpljivost, sklonost detaljnom i preciznom radu. Poželjan je bar prosječan smisao za rješavanje tehničkih problema. Zbog čestog komuniciranja s kupcima, poželjno je da je emocionalno stabilna, susretljiva i ljubazna osoba.

Zbog rada s velikim materijalnim vrijednostima, zlatar treba biti odgovorna osoba te mora poznavati odredbe Zakona o prometu plemenitih metala.

Kako postati zidar?

Posao zidara je zidanje – slaganje opeka, kamenih blokova ili blokova od nekog drugog materijala, te njihovo spajanje žbukom različite kakvoće i sastava. Zidar obavlja i druge poslove: postavlja kanalizaciju, hidroizolaciju, okvire za prozore i vrata i sl.

Zidari su zaposleni na različitim područjima i projektima. Mogu raditi na visokogradnji, niskogradnji ili hidrogradnji. Najčešće rade na gradilištu ili u pogonima za proizvodnju građevinskih proizvoda i montažnih elemenata.

Rad na gradilištu može se odnositi na gradnju ili obnovu pojedinih zgrada ili cijelih naselja s poslovnim, zabavnim i stambenim objektima i uređenim cestama, te drugim infrastrukturnim objektima. Zidari svoj posao započinju upoznavanjem s nacrtom, skicama i crtežima budućeg objekta. Zidar savjetuje pri rješavanju izvedbenih problema u svezi s gradnjom, te stručno i kvalitetno ispunjava zahtjeve projektanata.

Posao zidara često se prepliće s poslovima koje inače obavljaju radnici drugih zanimanja u građevinarstvu. Tako je zidar često u prilici obaviti i neke jednostavnije bravarsko-tokarske i stolarske radove.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Zidar mora znati zidati građevine prema nacrtu od temelja do krova. Mora posjedovati znanja o pojedinim elementima građenja i načinima njihova povezivanja u čvrstu i trajnu konstrukciju. Mora poznavati različite vrste građenja, građevinske materijale i znati ih upotrebljavati pri zidanju, betoniranju i žbukanju.

Zidar mora znati čitati nacrte i drugu tehničku dokumentaciju. Na temelju nacrta potrebno je znati predočiti kakva će biti građevina, koje će materijale upotrijebiti, kako će povezati pojedine dijelove, te kako će se građevina uklopiti u skladnu cjelinu s drugim građevinama. Potrebno je znati postaviti kanalizaciju i urediti vanjske površine. Brzo i točno mora procijeniti pojedinačne razdaljine, vertikalnost i horizontalnost.

Zidari moraju imati dobru tjelesnu snagu, izdržljivost, psihomotornu spretnost i dobro opće zdravstveno stanje. Moraju imati dobar vid, sluh i osjećaj ravnoteže.

Kako postati znanstvenik?

Znanstvenik i istraživač mora biti visokoobrazovana osoba u svom području znanosti. Znatiželja, ustrajnost u rješavanju problema i motiviranost i spremnost na dugotrajni rad na rješavanju određenog problema su ključne osobine znanstvenika.

Uspješni znanstvenici posjeduju izražene logičke i metodološke vještine, preciznost i usmjerenost na detalje, upornost i spremnost prihvaćanja potencijalnog neuspjeha, jasnoću u izražavanju i usmenom i pismenom predstavljanju rezultata i zaključaka te spremnost na timski rad. Dobro poznavanje stranih jezika, primarno engleskoga, ključno je u radu znanstvenih istraživača jer je većina postojećih znanstvenih izvora na engleskom jeziku. Iako se većina znanstvenih istraživanja obavlja u timovima, svaki je znanstvenik samostalan u svom dijelu rada, tako da je ovo zanimanje prikladno za osobe koje vole samostalan rad uz neznatan nadzor ili suradnju s drugim znanstvenicima.

Kako postati zdravstveno-laboratorijski tehničar?

Posao zdravstveno-laboratorijskog tehničara uključuje uzimanje uzoraka krvi, urina i drugog biološkog materijala, te pravilno preuzimanje uzoraka, npr. komadića tkiva koje posebnim postupcima uzima liječnik. Zdravstveno – laboratorijski tehničar odgovoran je za popisivanje i razvrstavanje materijala za analizu s obzirom na traženu vrstu pretrage. Većinu uzoraka potrebno je prethodno obraditi, kako bi se na njima mogle provoditi različite analize, npr. prije provođenja biokemijskih analiza nužno je krv centrifugirati, kako bi se dobio serum na kojem se vrše daljnje analize. U manjim laboratorijima i ambulantama zdravstveno laboratorijski tehničar samostalno obavlja i neke jednostavnije analize.

Zdravstveno-laboratorijski tehničar upoznaje bolesnike s pravilima ponašanja prije uzimanja uzorka, npr. pravilima uzimanja hrane i pića, pušenjem, mirovanjem i sl. On im daje i upute za pravilno davanje uzorka (npr. urina), odnosno sam uzima uzorke – vensku ili kapilarnu krv, slinu, bris sluznice itd.

Zdravstveno-laboratorijski tehničar vodi evidenciju laboratorijskog materijala i opreme, te sudjeluje u njihovoj nabavci.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Tijekom školovanja zdravstveno-laboratorijski tehničar stječe osnovna teorijska znanja iz područja medicine, laboratorijskog rada, kemije, biokemije, mikrobiologije itd. Praktična znanja uzimanja uzoraka biološkog materijala, njihove obrade i analize stječe praksom u laboratorijima zdravstvenih ustanova i na vježbama u specijaliziranim školskim kabinetima.

Zdravstveno-laboratorijski tehničar mora imati razvijen osjećaj za detalje jer i vrlo male razlike u kemijskom sastavu uzoraka mogu biti vrlo važne. U svom radu mora biti savjestan, odgovoran i sabran jer propusti u smislu netočnih rezultata i zamjene uzoraka mogu imati ozbiljne posljedice. Rukovanje štrcaljkama, iglama, epruvetama i drugim laboratorijskim priborom zahtijeva siguran rad rukama, šakama i prstima, što je također vrlo važno prilikom uzimanja uzoraka od pacijenata npr. prilikom vađenja krvi.

Zbog uporabe mikroskopa i pretraga koje zahtijevaju preciznost pri procjeni boje, veličine i oblika, zdravstveno-laboratorijski tehničari moraju imati dobar vid i razlikovati boje.

Kako postati zaštitar?

Zaštitari prije svega moraju biti zdravi i u dobroj fizičkoj kondiciji. Emocionalna stabilnost i sposobnost kontrole emocija vrlo je važna zbog česte izloženosti rizičnim događajima i situacijama u kojima treba pravovremeno i primjereno reagirati.

Ovisno o stupnju složenosti, posla od zaštitara se traže i neke posebne vještine poput organizacijskih vještina i vještina planiranja različitih poslova i zadaća. Znanja iz područja tehnologije zaštite, kriminalistike, računalstva i sustava veza važna su posebice kod poslova kod kojih je faktor rizičnosti visok i gdje je potrebno uključiti više elementa zaštite (i tehničku i tjelesnu). Zaštitarski poslovi vrlo su odgovorni, pa je stoga važno da je osoba savjesna u obavljanju svog posla. Sposobnost timskog rada i komunikacijske vještine, kao i spremnost na teške uvjete rada (npr. dugotrajan samostalan rad) važne su za dobro obavljanje zaštitarskog posla. Zaštitar bi trebao dobro poznavati zakone i propise koji definiraju i određuju ovlasti i rad zaštitara.

Kako postati vojnik?

Zadaća vojnika je samostalno obavljanje jednostavnih operativnih vojničkih dužnosti, dužnosti telefonista u zgradi područnog vojnog teritorijalnog zapovjedništva, vojnih ili stručnih dužnosti, skladišnih poslova u skladištima vojarni ili logističkih baza, dužnosti vozača, vezista i pojedinih instruktorskih i vojničkih specijalističkih dužnosti. U vojsci su jasno određene i razgraničene zadaće, nadležnosti i odgovornosti vojnika, dočasnika i časnika. Vojnici obavljaju poslove i zadaće prema dobivenim zapovijedima. Kakvi će to biti poslovi, ovisi o činu kojeg ima vojnik. Međutim, kakve će konkretne poslove obavljati vojne osobe, osim o njihovu činu, ovisi i o tome, u kojem rodu ili službi djeluju. Pješaštvo, topništvo i oklopništvo tipični su borbeni rodovi koji čine okosnicu borbene moći oružanih snaga. Vojnici u pješaštvu naoružani su samo onim oružjem koje mogu nositi sa sobom i borbenim vještinama stečenim dugotrajnom vojnom obukom. Mogu se specijalizirati, npr. za strijelce, snajperiste, puškostrojničare, itd. Vojnici svakodnevno uče i uvježbavaju vojničke vještine i radnje (npr. rukovanje osobnim naoružanjem). Za uspješnost i učinkovitost u obavljanju ovih poslova, posebno je važan timski rad i učinkovito vođenje.

U borbenim operacijama važnu ulogu imaju vezisti, koji su odgovorni za uspostavljanje i održavanje komunikacijskih linija između postrojbi i glavnog stožera. Komunikacije se mogu uspostaviti telefonima, radio-telefonima, radiouređajima, radiorelejnim uređajima ili satelitskim uređajima.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Uvjet da bi osoba mogla pristupiti u djelatnu vojnu službu je da njeno zdravstveno stanje zadovoljava propisane zdravstvene kriterije. Važne osobine za vojnika su domoljublje, profesionalnost, etičnost, spremnost na provođenje zapovjedi i poštivanje propisa. Neophodne su i opća tjelesna spretnost, snaga i izdržljivost, spretnost ruku, dobar vid i sluh, emocionalna stabilnost, samokontrola, izrazita sklonost timskom radu i suradnji, pouzdanost, upornost i ustrajnost u radu, točnost i odgovornost, nesebičnost i odanost. Vrlo je važna i poželjna osobina hrabrost, odnosno sposobnost kontroliranja straha, što je bitan preduvjet za smireno i djelotvorno ponašanje u opasnim situacijama.

Kako postati vodoinstalater?

Vodoinstalater radi u radionici na izradi i pripremi elemenata instalacija i uređaja za ugradnju (rezanje i savijanje cijevi, narezivanje navoja na cijevima, brtvljenje spojeva u različitim uvjetima, popravak slavina i mjernih uređaja). Obavlja pripremne radove na objektu za izvođenje vodovodnih instalacija (obilježavanje putova za postavljanje cijevi, izvedba uređaja izvan zgrade do glavnog voda, uređaja u zgradi, te svih vodovodnih i odvodnih instalacija na objektu u prostorijama različitih namjena – kuhinja, kupaonica, WC itd.), poslove montaže i priključivanja sustava za pripremu tople vode, solarnih sustava, dezinfekcije mreže i spajanja cjevovoda za odvod otpadne vode.

U radu se upoznaje s nacrtom instalacije (kako izgleda ili će izgledati vodovodna mreža, gdje će biti postavljena pojedina sanitarna oprema), a ako takvog nacrta nema, može ga i samostalno skicirati. Utvrđuje vrstu i količinu potrebnog materijala za postavljanje instalacije, reže i savija cijevi, izrađuje navoje, te postavlja nosače, cijevi i spojnice. Dovršenu instalaciju priključuje na dovod vode, provjerava brtvljenje na spojevima i priključcima, te otklanja eventualne nedostatke.

Vrši ispitivanje i nadzor vodovodnih uređaja na nepropusnost, kao i nadzor uređaja tijekom rada, te radi na održavanju i čišćenju vodovodnih uređaja.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Tijekom školovanja vodoinstalater stječe teorijska i praktična znanja koja su potrebna za uspješno obavljanje poslova. Pored općeobrazovnih sadržaja, nastavni plan sadrži stručno teorijski dio s izbornom nastavom (tehnologija obrade i montaže, osnove tehničkog crtanja, osnove tehničke mehanike, elementi vodovodnih instalacija i protoka, tehnologija vodoinstalacija, tehnologija strojarskih instalacija), te praktični dio s tehnološkim vježbama u školskoj radionici i praktičnom nastavom u sklopu radnog procesa kod obrtnika.

Posao vodoinstalatera zahtijeva strpljivost, točnost, te smisao za rješavanje tehničkih problema.

Za obavljanje ovih poslova, potrebna je snažnija tjelesna građa, snažne ruke, opća tjelesna pokretljivost i spretnost, te uredan vid i sluh.

Kako postati veterinar?

Veterinar se bavi zaštitom zdravlja domaćih, a ponekad i divljih životinja. Znatan dio poslova veterinara podrazumijeva poduzimanje mjera zaštite od bolesti koje se sa životinja prenose na čovjeka. To uključuje preventivne postupke, kao što su cijepljenje i druge mjere zašite od pojave zaraznih bolesti. S obzirom na to da ljudi mnoge životinje iskorištavaju za svoje potrebe (uglavnom za prehranu), velik dio poslova veterinara povezan je s povećanjem iskoristivosti životinja. Veterinar provjerava higijensku ispravnost sirovina i namirnica životinjskog porijekla koje su namijenjene za ljudsku konzumaciju. Brine o higijenskoj ispravnosti hrane, vode i nastambi za životinje. Obavlja umjetno oplođivanje životinja, te daje savjete o načinu uzgoja i prehrane.

Veterinari koji rade u klinikama i ambulantama za male životinje uglavnom se bave liječenjem kućnih ljubimaca – pasa, mačaka, ptica, kunića, hrčaka, i dr. Oni pregledavaju i prate zdravstveno stanje životinja. U slučaju bolesti postavljaju dijagnozu, propisuju način liječenja, provode ga, te savjetuju vlasnika kako nastaviti liječenje kod kuće. Obavljanje kirurških zahvata i liječenje težih bolesti obavljaju veterinari specijalisti, primjerice kirurzi.

U veterinarskim stanicama za domaće životinje veterinari se bave liječenjem i prevencijom bolesti stoke, peradi i drugih domaćih životinja, a vrlo često obavljaju i zahvate kao što su umjetna oplodnja, pomoć pri okotu, kastracija, sterilizacija i sl. Velike farme i uzgajališta domaćih životinja često imaju i vlastitog veterinara. On se uz brigu o zdravlju životinja bavi i izradom planova uzgoja, prehrane i klanja, provjerava jesu li sanitarni kriteriji na farmi zadovoljeni, te vodi brigu o kvaliteti hrane životinja.

Veterinari mogu biti zaposleni i kao inspektori u državnim službama, klaonicama i industrijama za preradu mesa i mlijeka, gdje se bave provjerom ispravnosti namirnica životinjskog podrijetla.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Tijekom studija veterinar stječe teoretska znanja iz stručnih predmeta, npr. anatomije životinja, histologije, fiziologije, mikrobiologije, parazitologije, higijene životinja, ali i praktična znanja u radu s životinjama. Tijekom studija obavlja preglede životinja, veterinarsko-sanitarne preglede i laboratorijske poslove.

Za obavljanje poslova veterinara veoma je važna dobra tjelesna kondicija. Također, veterinar mora imati dobru motoričku spretnost ruku, te vid, sluh i osjet dodira. Ne smije osjećati strah od životinja i mora se sigurno i smireno ophoditi u radu s bolesnim i uplašenim životinjama.

Kako postati vatrogasac?

Posao profesionalnog vatrogasca vrlo je raznolik. Osim što gase požare, vatrogasci štite ljude, životinje i imovinu ugrožene poplavama, potresima, olujnim nevremenom i drugim katastrofama. Sudjeluju i u intervencijama spašavanja sudionika prometnih nesreća, vađenja utopljenika, spašavanja ljudi i životinja s visina, i dr. Preventivno osposobljavaju ljude za protupožarnu zaštitu i gašenje, održavaju i servisiraju vatrogasnu tehniku, servisiraju vatrogasne aparate i alate, te stalno prate razvoj vatrogasne opreme i sredstava za gašenje.

Na znak dojave požara ili neke druge vrste intervencije vatrogasci žurno kreću na mjesto događaja, kako bi što prije započeli sa gašenjem požara ili spašavanjem. Prilikom jedne akcije vatrogasci mogu imati više zadataka, kao što su gašenje požara, spašavanje ljudi i pružanje prve pomoći, prozračivanje prostorija zahvaćenih dimom, iznošenje stvari iz prostorija zahvaćenih požarom, te niz drugih poslova koji se pokažu potrebnima. Kako je tu riječ o zahtjevnim i složenim zadacima, u vatrogasnim postrojbama važan je timski rad i dobra organiziranost, zbog čega vatrogasci svakodnevno vježbaju, kako bi bili što spremniji za obavljanje svojih zadataka.

U slučaju ekoloških i prirodnih katastrofa (olujno nevrijeme, poplave i sl.) vatrogasci usmjeravaju vodu, rade na raščišćavanju objekata, pretražuju i označavaju teren, čiste i neutraliziraju kemikalije, i dr.

Kada nema operativnih akcija na terenu (gašenje požara i sl.), vatrogasci se informiraju o novostima u vatrogastvu, provode praktične i kondicijske vježbe na poligonima, educiraju i upoznaju civile sa opasnostima od požara, te ih savjetuju o načinima protupožarne zaštite.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Uz znanja potrebna za gašenje požara, vatrogasci trebaju imati i znanja za pregled funkcionalnosti prijenosne opreme za gašenje požara, mjerenje hidrantne mreže, ali i znanja upravljanja vatrogasnim vozilima i dijelovima vatrogasnog vozila (pokretne ljestve i platforme, i sl.). Za vatrogasca je vrlo važno da je u dobroj tjelesnoj kondiciji, da ima dobar sluh i vid, te ispravan osjećaj za ravnotežu zbog rada na visini. Također vatrogasac mora imati zdrav dišni i krvožilni sustav, dobru koordinaciju pokreta, te zdrave ruke i noge. Kako u svojim akcijama vatrogasac radi s drugim vatrogascima i ponekad ovisi o njima važno je da je sklon timskom radu, socijalno prilagodljiv i emocionalno stabilan.

Kako postati upravni referent?

Upravni referent može raditi na raznim poslovima u tijelima državne uprave (županijski uredi, ministarstva, policija, porezne i carinske ispostave, katastar, mirovinski i zdravstveni zavodi i slično), lokalnoj samoupravi (općine, gradovi), pravosuđu (općinski, županijski i prekršajni sud, odvjetništvo, bilježništvo) i različitim drugim ustanovama (škole, vrtići, domovi zdravlja, djelokrug socijalne skrbi). Posao upravnog referenta usmjeren je i ograničen na one sadržaje, koji su vezani za djelokrug rada i nadležnost ustanove u kojoj su zaposleni. Ono što je svima zajedničko jest, kombinacija obrade dokumenata i rada sa strankama, te ako je potrebno i komunikacija s ostalim službenicima u uredu i s različitim ustanovama i poduzećima. Upravni referent upućuju stranke na to koje sve dokumente trebaju donijeti na uvid i koje sve obrasce trebaju ispuniti, kako bi dobili traženi dokument. Zatim priprema tražene dokumente i o tome vodi evidenciju.

Upravni referenti u svom radu koriste računalo i ostala uredska pomagala.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Upravni referenti trebali bi posjedovati znanja o uredskom poslovanju i dopisivanju, upravnom postupku, imovinskom pravu, obiteljskom pravu, radnom pravu i državnom ustroju Republike Hrvatske.

Upravni referent trebao bi poznavati i služiti se računalnim programima. Potrebne su dobro razvijene komunikacijske vještine zbog svakodnevnog komuniciranja sa strankama, ostalim službenicima u uredu i s drugim suradnicima.

Kako postati umjetnik?

Umjetnici stvaraju i izvode autorska djela u određenom području umjetnosti. Razlikujemo više vrsta umjetnika: književnici, glumci, redatelji, plesači, koreografi, glazbenici instrumentalisti, pjevači, skladatelji, slikari, kipari i dr.

Književnici pišu književna djela ili scenarije za film, kazališni komad, radijski i televizijski program. Mogu pisati prozu (drame, romane, kratke priče, novele) ili poeziju. Nakon što dovrše djelo, dogovaraju sastanke sa izdavačima, koji odlučuju hoće li objaviti umjetnikovo djelo.

Kipari rade s različitim materijalom (drvo, kamen, glina, kovine, plastika) te ga oblikuju u realne ili apstraktne trodimenzionalne ili reljefne oblike. Slikari koriste olovku, tintu, kredu, uljanje ili vodene boje i druge tehnike da bi stvorili crteže i slike na platnu, drvetu i podlogama od drugih materijala. Mogu se baviti i slikanjem/crtanjem ilustracija za knjige, časopise, reklame kao i stvaranjem animiranih filmova. Kipari i slikari organiziraju izložbe kako bi svoj rad predstavili javnosti, te se u tu svrhu sastaju s voditeljima galerija. Svoje radove prodaju sami ili umjetničkim galerijama koje ih prodaju kupcima.

Skladatelji pišu ili dorađuju i aranžiraju skladbe (simfonije, opere, rock, pop pjesme i dr.) za pojedine instrumentalne skupine i za različite prilike. Glazbenici sviraju jedan ili više instrumenata solistički ili u orkestru. Pjevači pjevaju kao solisti ili u zboru. Posao glazbenika i pjevača zahtijeva svakodnevno vježbanje kao i probe prije nastupa.

Plesači plešu solistički, s partnerom ili u skupini. Mogu se opredijeliti za balet, suvremeni ples, narodne plesove, sportske plesove. Posao plesača zahtijeva svakodnevne vježbe, a česti su nastupi u plesnim predstavama. Koreografi kreiraju plesove koji priopćavaju neku temu, misao ili raspoloženje. Plesove postavljaju na scenu, što znači da odabiru plesače, uče ih plesnim figurama, sudjeluju u odabiru kostima, scenografije, postavljanju rasvjete.

Glumci igraju uloge u filmovima, televizijskim serijama, radio dramama, kazališnim predstavama. Svoj rad započinju čitanjem scenarija i razmišljanjem o tome kako interpretirati ulogu. Svakodnevno vježbaju svoju ulogu, a tekst uloge moraju naučiti napamet. Redatelji proučavaju scenarij kako bi osmislili cjelokupni izgled i postav kazališne predstave ili filma. Oni odabiru glumce, zadaju im upute o glumačkim metodama i najboljim načinima interpretacije uloge.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Da biste bili umjetnik, morate imati talent za određeno umjetničko područje. Trebate biti kreativni, tj. moći izraziti ideje na nove i originalne načine. Put do afirmacije u svijetu umjetnika je težak i umjetnici su često suočeni s odbijanjem djela ili ne uspijevaju dobiti uloge u predstavama. Važno je da ste strpljivi, uporni te sposobni prihvatiti kritiku. Većina umjetnika samostalno određuje tempo i način svoga rada, stoga je važno da se znate samodisciplinirati.

Kako postati učitelj razvojne nastave?

Učitelj razredne nastave treba posjedovati mnoga znanja i vještine iz područja razvojne psihologije, komunikologije, pedagogije i srodnih znanstvenih disciplina.

Učitelj razredne nastave treba imati odgovarajući stupanj razvijenosti tjelesnih, glazbenih i likovnih sposobnosti.

Treba biti osoba dobre čuvstvene i socijalne zrelosti i prilagodljivosti, pozitivnog vrijednosnog usmjerenja. Izuzetno je važno da učitelj razredne nastave bude osoba koja je motivirana za učiteljsko zanimanje, koja pokazuje ljubav za rad s djecom, strpljivost i prihvaćanje razlika. Potrebno je pokazivati empatičnost, znati prepoznati i udovoljiti potrebama djeteta koja u toj dobi imaju izraženu potrebu za prihvaćanjem i podrškom.

Potrebno je znati se postaviti kao učitelj – voditelj koji određuje granice, s učenicima dogovara pravila i dosljedan je u njihovu provođenju. Poželjno je da bude kreativan, jer mnoge situacije s kojima se suočava u razredu iziskuju primjenu jedinstvenih postupaka i rješenja.

Kako postati tehničar cestovnog prometa?

Tehničar cestovnog prometa prikuplja i analizira podatke o potrebama prijevoza tereta i putnika cestovnim putem, podatke o tehničkim i ekonomskim mogućnostima eksploatacije cestovnih vozila, te određuje, ili sudjeluje u određivanju, optimalnih uvjeta prijevoza. Nadalje, realizira organizaciju prijevoza u skladu s postavljenim uvjetima i pravilima. Primjerice, tehničar cestovnog prometa može sudjelovati u kalkulaciji cijena prijevoza, izradi redova vožnje, vođenju dokumentacije i administracije prijevozničkih i špediterskih usluga. Može biti angažiran kod organiziranog prihvata putnika, rješavanja problema nastalih zbog kvarova vozila, kašnjenja, gubitka prtljage, oštećenja tereta u prijevozu, osiguranja i na sličnim poslovima.

U brizi o sigurnosti i ekonomičnom održavanju i korištenju vozila, tehničar cestovnog prometa organizira ili provodi tehničke preglede vozila, registraciju vozila, osiguranje putnika, tereta i vozila, brine o pravovremenom servisiranju vozila i održavanju vozila u ispravnom stanju, nabavci rezervnih dijelova, goriva, maziva i sl.

U slučaju nezgoda surađuje s prometnom policijom, osiguravateljima i po potrebi drugim institucijama.

Tehničari cestovnog prometa mogu raditi i u prometnoj policiji, na praćenju, analiziranju i predlaganju rješenja problema prometnih zastoja, učestalih prometnih prekršaja, prometnih zastoja i sličnih pitanja sigurnosti, protočnosti i ekonomičnosti prometa.

Tehničar cestovnog prometa u poslu surađuje s vozačima, putnicima, naručiteljima prijevozničkih usluga, serviserima vozila (automehaničari, autoelektričari, autolimari, autolakireri, tapetari i sl.), prometnom policijom, osiguravateljima i drugima. Suradnja se ponekad odvija i u problematičnim i neugodnim situacijama. Najsrodnije i najčešće nadređeno zanimanje tehničaru cestovnog prometa je inženjer prometa.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Tijekom školovanja tehničari cestovnog prometa stječu znanja o funkcioniranju i mogućnostima sigurne i ekonomične eksploatacije cestovnih vozila, o prometnim i drugim propisima koji reguliraju promet i prijevozničke usluge te o organiziranju i ekonomici poslovanja. Također su nužna znanja u korištenju računala te vođenju i analizistatističkih podataka.

Zbog potrebe česte komunikacije i ponekad hitnog rješavanja problema, pa i u nezgodnim i stresnim situacijama, poželjno je da je tehničar cestovnog prometa smirena i staložena osoba, otporna na stres, osoba koja će promišljeno reagirati i dobro organizirati aktivnosti, kako u predviđenim, tako i u iznenadnim i nepredviđenim situacijama.

Kako postati televizijski redatelj?

Tijekom studija stječu se stručna znanja o teoriji montaže, scenaristici, scenografiji, kostimografiji, produkcijskim strategijama, fotografiji, osnovama glazbe, montaži zvuka, dramatologiji, povijesti i estetici filma i dr. Televizijski redatelj mora poznavati tehničke mogućnosti svih uređaja koji se koriste u televizijskoj produkciji, te pratiti razvoj novih tehnologija na tom području.

Da biste bili televizijski redatelj, morate imati razvijen smisao za estetiku te naglašen umjetnički senzibilitet, biti kreativan, imati izvanredne organizatorske sposobnosti, uspješno surađivati u timu i biti sposobni koordinirati cijeli tim, moći donositi samostalne odluke i funkcionirati u uvjetima vremenskog ograničenja, imati smisao za detalje, te se znati nositi s odgovornošću posla televizijskog redatelja.

Osim znanja i vještina stečenih na studiju, za obavljanje posla redatelja/ice veoma je važno imati znanje iz područja povijesti, književnosti, dramaturgije, povijesti umjetnosti, psihologije i filozofije. Znanje iz navedenih područja je važno zato što u dramskim tekstovima redatelj često nailazi na tematiku koju je potrebno istražiti. Često u tu svrhu upošljava stručnjake iz različitih područja koji provode temeljita istraživanja (povijesna, sociološka, medicinska, fizikalna, pravna i dr.).

Kako postati turistički animator?

Preduvjet da postanete turistički animator je da imate osnovno znanje najmanje jednog stranog jezika, a po mogućnosti i dva  (da znate pozdraviti i predstaviti se, predstaviti animacijski program, na stranom jeziku najaviti aktivnosti, objasniti pravila igre i sl.). Za sportskog animatora važna je tjelesna sprema, poznavanje vježbi, koje će znati prilagoditi gostima te dobar osjećaj za ritam. Dječji animator treba imati interes i smisao za rad s djecom. Osobe koje pokažu sposobnosti i znanja za izvođenje programa širokog spektra, imaju šanse postati voditelji animacijskog tima. Za obavljanje navedenih poslova, poželjno je da osoba ima razvijene komunikacijske vještine,  te kreativnost , uslužnost i strpljivost u radu sa ljudima. Opće fizičke osobine animatora određene su psihofizičkim osobinama, talentom i osjećajem za kontakt s gostom.

Pod psihofizičkim osobinama podrazumijevaju se: ugodna vanjština, optimalna životna dob,  zainteresiranost i angažiranost, profesionalnost, prirodna nadarenost, pažljivost, sklonost umjetnosti, povjerljivost, pozitivna orijentiranost, inteligentnost i razumnost, dobro zdravlje, energičnost i entuzijazam, lakoća verbalnoga izražavanja, otpornost na emocionalne pritiske, taktičnost, sposobnost pamćenja, vještina komuniciranja. Animator u turizmu uz psihofizičke osobine, treba posjedovati teoretska i stručna  znanja kao i posebne kompetencije, kako bi bio spreman udovoljiti zahtjeve modernog gosta s jedne, ali i menadžerskog tima s druge strane.

Uvjeti rada

Turistički animatori rade s ljudima, često na otvorenom, u bazenima, ili u zatvorenom – hotelski prostori. Često su izloženi suncu i visokim temperaturama. Većinu poslova obavljaju stojeći ili u pokretu, sudjelujući u izvođenju vježbi ili drugih aktivnosti. Nakon aktivnosti druže se s gostima. Radi što boljeg kontakta s gostima, animatori su često smješteni u objektima u kojima rade te tamo provode cijeli dan, odnosno borave za vrijeme trajanja turističke sezone. Poslodavci animatorima osiguravaju smještaj i prehranu za vrijeme rada, a vrlo često i uniforme, odnosno odjeću potrebnu za rad.

Kako postati turistički vodič?

Kako bi u svakom trenutku bio spreman odgovoriti na brojna pitanja turista, turistički vodič trebao bi imati široku opću naobrazbu, poznavati različite kulture te biti dobro upoznat s aktualnim gospodarskim i političkim zbivanjima. Praćenje aktualnih događanja i priprema za turističke izlete i vođenje turista zahtijeva stalno informiranje i saznavanje novih informacija o nekom području.

Poželjno je poznavanje stranih jezika te interes i vladanje znanjima iz povijesti, zemljopisa, povijesti umjetnosti, turističke kulture, politike, turističke animacije i komunikacije, te dobro poznavanje prirodne i kulturne baštine pojedine regije.

Turistički vodič mora imati dobro razvijene komunikacijske vještine, biti ljubazan, strpljiv, samopouzdan, a također i odgovoran, samostalan, kreativan, snalažljiv, te emocionalno stabilan.

Posao turističkog vodiča je zahtjevan, budući da su turisti sve informiraniji. Prilikom upoznavanja neke zemlje većina turista se služi internetom, raznim priručnicima i kartama, pa se i od turističkog vodiča zahtjeva široko obrazovanje. Iz tog razloga i Udruge turističkih vodiča organiziraju stalne edukacije za svoje članove. Poželjno je da zbog stalnog kontakta s ljudima, turistički vodič bude optimistična osoba, s izraženim smislom za humor, a zbog čestih i dugotrajnih putovanja mora biti i u dobroj tjelesnoj kondiciji.

Uvjeti rada 

Turistički vodič radi na otvorenom, i po svim vremenskim uvjetima. Rad se obavlja u smjenama, vikendima i blagdanima, a često radi i prekovremeno. Posao turističkog vodiča često je sezonskog karaktera.

Rad se odvija pretežito u stojećem položaju i u pokretu stoga je potrebna dobra psihofizička kondicija što podrazumijeva zdravu kralježnicu, ruke i noge. Ovaj posao ne mogu obavljati osobe koje imaju veća oštećenja kralježnice, ruku ili nogu te neke druge kronične bolesti. Budući da posao zahtijeva stalnu komunikaciju s ljudima, važno je da osoba nema govorne smetnje i oštećenja sluha.

Kako postati tajnica?

Tajnik prima posjetitelje, poslovne partnere i s njima komunicira osobno ili putem telefona. Preusmjerava telefonske pozive, preuzima i prenosi poruke, prima poštu, razvrstava je, odašilje i vodi evidenciju o tome. Vodi dokumentaciju i odgovorna je za njeno pravilno pohranjivanje.

Samostalno ili prema naputku, tajnik sastavlja, piše i uređuje dopise, zapisnike i drugu dokumentaciju. Priprema i pomaže pri organizaciji radnih sastanaka te pruža stručnu i administrativnu potporu prilikom pripreme materijala. Piše zabilješke služeći se stenografijom, koristi računalo i osnovne računalne programe za pripremu različitih dokumenata.

Organizira službena putovanja i vrši rezervacije smještaja. Vodi rokovnik i rezervaciju termina, dogovara sastanke i pravi njihov raspored.

Brine za ugošćivanje i posluživanje gostiju i sudionika sastanaka. Vodi kadrovsku evidenciju i evidenciju prisutnosti na poslu.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Tajnica mora dobro pismeno i usmeno komunicirati na hrvatskom i najmanje jednom stranom jeziku. Mora vladati općim i poslovnim bontonom, te imati široka znanja iz područja opće kulture.

Također, mora poznavati uredsko poslovanje, osnove i propise o sigurnosti arhivske građe, te postupke pohranjivanja i izdvajanja dokumentacijske građe.

Potrebno je vladati stenografijom i stenodaktilografijom, znati se služiti računalom i osnovnim računalnim programima koji se koriste u uredskom poslovanju (programima za uređivanje teksta, tabličnim kalkulatorima i dr.), te upotrebljavati telefon, telefaks, elektronsku poštu i druga moderna sredstva komunikacije.

Tajnik mora poznavati osnove organizacije rada, propise iz područja radnog i trgovačkog prava, ustavni ustroj Republike Hrvatske, osnove financijskog, knjigovodstvenog i vanjsko-trgovinskog poslovanja, te imati osnovna znanja iz područja gospodarstva, poduzetništva i psihologije rada.

Tajnik mora imati dobre verbalne i organizacijske sposobnosti, izvrsnu koncentraciju i pamćenje, te razvijene komunikacijske vještine. Mora biti sposobna obavljati nekoliko poslova istodobno, prilagođavati se promjenama i raditi na usavršavanju stručnoga znanja, te brinuti o tehničkim i drugim novostima s područja uredskog poslovanja.

Kako postati tapetar?

Tapetar treba znati samostalno, ekonomično i kvalitetno izraditi nacrte za tipične tapetarske proizvode. Mora poznavati tehnološka svojstva tapetarskih materijala, drva i pomoćnih materijala, te imati znanja o tehnološkim postupcima obrade tapetarskih materijala i drva. Mora poznavati tehničke propise, propise o sigurnosti na radu i zaštiti okoliša kao i način uporabe strojeva i uređaja za obradu tapetarskih materijala, te imati osnovna znanja o održavanju tih strojeva i uređaja. Treba poznavati osnove materijalnog poslovanja. Tapetar mora poznavati i različite stilove namještaja.

Tapetar treba biti srednje jake tjelesne građe, mora imati spretne ruke, osobito prste, normalan vid, mora dobro prepoznavati boje, imati smisao za skladno i lijepo.

Kako postati šivač?

Šivači sastavljaju skrojene dijelove materijala u konačni proizvod. Vrlo se često tijekom rada specijaliziraju za pojedine segmente/faze rada na određenim vrstama strojeva (npr. prišivanje ovratnika, našivanje đžepova i sl.). S obzirom na svojstva nekih materijala, npr. sirova svila, neke je poslove bolje raditi ručno nego strojno te se i ručni šivači tijekom rada također specijaliziraju za pojedine radne operacije. Osim strojeva, šivači se služe različitim priborom i alatima kao što su škare, krojači metar, konac i igla.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Šivač treba imati dobar vid na blizinu, osjet opipa, dobro razvijenu spretnost ruku i prstiju te okulomotornu koordinaciju. Treba dobro raspoznavati boje i njihove nijanse. Šivači koji obavljanjem svog posla sudjeluju samo u jednoj fazi pripreme ili izrade proizvoda, trebaju biti otporni na jednoličnost, jer se u takvom radu stalno ponavlja isti postupak. Ručni šivači trebaju biti vrlo precizni i strpljivi.

Kako postati socijalni radnik?

Socijalni radnici moraju imati pozitivan odnos prema ljudima, emocionalnu stabilnost, biti osjetljivi za probleme drugih i imati motivaciju da im pomognu, a da se pri tom sami ne osjete pogođenima. Trebali bi biti tolerantni bez obzira na razlike u dobi, obrazovanju i kulturnom okruženju iz kojeg osoba dolazi, a osobito zbog socijalno nepovoljne situacije u kojoj se netko može zateći. Poželjno je da socijalni radnik ima dobre organizacijske sposobnosti, jer će morati organizirati različite usluge za svoje korisnike i pri tome surađivati s različitim institucijama. Važan je osjećaj za realnost i sposobnost brze prilagodbe na promijenjene uvjete i novonastale situacije.

Moraju biti upoznati s osnovama psihologije, pedagogije, sociologije, obiteljskog prava, kriminaliteta i kaznenog prava, upravnog postupka te poznavati uređenje školstva, zdravstva, pravosuđa, zapošljavanja i gospodarstva. Zbog prirode posla moraju imati želju za stalnim stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem.

Kako postati strojovođa?

Kroz srednjoškolsko obrazovanje polaznici se obrazuju i osposobljavaju za obavljanje poslova upravljanja elektro ili dizel vučnim vozilom, provjeravanje tehničke ispravnosti vučnih vozila, vođenje popratnih dokumenata vlaka, popravak i održavanje željezničkih vozila, te uočavanje kvarova na vučnom vozilu i poduzimanje mjera za njihovo otklanjanje.

Dio praktične obuke u završnim razredima odvija se u Tvornici željezničkih vozila «Gredelj» i na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu, pod vodstvom nastavnika praktične nastave i iskusnih strojovođa.

Strojovođa treba imati dobar psihofizički status koji se provjerava jednom godišnje, u skladu s vrlo strogim uvjetima Pravilnika o sposobnosti na željeznici. Pri pregledu se posebna pažnja posvećuje provjeri vida, sluha, brzine reagiranja te općeg psihičkog stanja. Za obavljanje poslova strojovođe potrebna je i smirenost, temeljitost, te sposobnost brzog donošenja odluke i racionalnog postupanja.

Kako postati stomatolog?

Obrazovanje na studiju stomatologije obuhvaća šest skupina predmeta: općeobrazovne, prirodoslovne, temeljne medicinske, kliničke medicinske, pred-kliničke i kliničke stomatološke predmete.

Po završenom studiju nakon godine dana radnog staža i položenog državnog ispita, stomatolog može početi samostalno raditi. Može nastaviti stjecati znanja tijekom specijalizacije za neko od područja stomatologije. Specijalizacija traje tri godine. Specijalisti pedodonti brinu o očuvanju zdravlja zubi djece i mladeži. Ortodonti ispravljaju anomalije u postavu i rastu zubi, radi postizanja funkcionalnog i estetskog učinka. Stomatolozi se također mogu specijalizirati za područje dentalne patologije i endodoncije, parodontologije ili oralne patologije. Oralni kirurzi vrše kirurške zahvate u ustima i na čeljustima. Stomatolozi protetičari utvrđuju vrstu i oblik proteze i vrše njihovo ugrađivanje. Također je moguće specijalizirati i obiteljsku stomatologiju.

Potrebno je da stomatolozi imaju dobar vid na blizinu i dobro razlikuju nijanse boja, imaju vrlo  razvijenu spretnost ruku i prstiju i dobru tjelesnu kondiciju, Poželjno je da budu strpljivi i komunikativni, osobito u radu s djecom i mladeži te emocionalno stabilne osobe.

Kako postati stolar?

Za obavljanje zanimanja stolara, važno je poznavanje tehnoloških svojstava drveta i drvnih materijala, te vladanje osnovama tehničkog crtanja i čitanja građevinskih crteža. Također je potrebno poznavati konstrukciju, rad i način uporabe strojeva i alata za obradu drva te primjenjivati propise o zaštiti na radu.

Pri planiranju izrade proizvoda, važno je dobro računanje kako bi se vrlo precizno odredio volumen trupaca, veličina deformacije, količina i vrijednost potrebnog materijala, troškovi izrade proizvoda i cijena gotovog proizvoda, i sl. Velika je prednost poznavanje i aktivno korištenje računalnih programa za crtanje.

Za obavljanje zanimanja stolara, potreban je zdrav mišićno – koštani sustav budući da se uglavnom radi u stojećem položaju. Također je potrebna izrazita spretnost i snaga ruku, sposobnost predočavanja i razumijevanja prostornih odnosa i dobra koordinacija vida i pokreta. Zbog velike izloženosti prašini, važan je i zdrav dišni sustav.

Kako postati sportski trener?

Tijekom školovanja trener stječe stručno-teorijska znanja i prva praktična iskustva. Formalno obrazovanje bi treneru ponajprije trebalo osigurati opću kulturu te usvajanje temeljnih znanja s područja društvenih i prirodoslovnih znanosti.

Trener mora usvojiti znanja s područja teorije sporta, teorije uspješnosti i sustava priprema te treniranja sportaša.

Odabir metoda i sredstava treniranja zahtijeva od trenera i znanja iz graničnih područja teorije sporta (posebna pedagoško-organizacijska znanja, medicinsko-biološka znanja i društveno-organizacijska znanja).

Za uspješnog trenera, traži se i nešto vlastitog natjecateljskog iskustva. Samo pomoću vlastitog iskustva, trener može razumjeti osjećaje sportaša i posebnosti u pojedinim sportskim disciplinama.

Za uspješno obavljanje poslova, trener mora posjedovati visoku razinu kreativnosti koja mu omogućuje uvođenje pedagoških novosti u rad, usavršavanje rada, te učinkovito rješavanje postavljenih zadaća.

Trenerski posao povezan je s velikim psihofizičkim opterećenjima, te zahtijeva natprosječno razvijene psihofizičke sposobnosti, uključujući ustrajnost i izdržljivost u stanju visokog psihofizičkog napora. Trener mora biti potpuno zdrav, što mu omogućuje normalno stručno i odgovorno prihvaćanje odluka i optimalno izvršavanje radnih zadaća.

Kako postati sportaš?

Profesionalni sportaš većinu vremena provodi na treninzima. Trening sportske discipline kojom se bavi kombinira s kondicijskim treninzima i na taj način priprema se za sportska natjecanja. Većina profesionalnih sportaša ima trenere koji ih podučavaju novim vještinama, pomažu im pri poboljšavanju trenutnih vještina i motiviraju ih.

U ekipnim sportovima trenira zajedno s ostalim članovima ekipe. Svaki sportaš podvrgnut je učestaloj medicinskoj kontroli. Svakodnevno ga pregledavaju zdravstveni stručnjaci, primjerice fizioterapeuti. Tako održava maksimalnu tjelesnu pripremljenost i dobiva odgovarajuću njegu u slučaju ozljede. Također je važno da se pridržava savjeta o pravilnoj prehrani i načinu života.

Sportska natjecanja, odnosno utakmice mogu biti pojedinačne ili pak više njih sačinjava prvenstvo što znači da pobjednik u nekoliko dana ili tjedana nastupa na više natjecanja. Po završetku natjecanja sportaš se odmara i oporavlja, pa potom ponovno započinje s treningom.

Vrhunski sportaš vrlo često imaju zaduženje reklamirati poduzeća koja su im sponzori, tj. nastupiti u reklamama, davati intervjue za radio i televiziju i sl.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Od ključnog značaja je nadarenost za određeni sport, ali i uporan i kontinuiran rad, jer je konkurencija velika. Satnica treninga je duga i zamorna, a većina profesionalnih sportaša nema puno vremena za društveni život. Profesionalni sportaš posvećen je postizanju uspjeha u svojoj sportskoj disciplini.

Katkad najbolji sportaš na nastupu ne pokaže sve svoje mogućnosti i ne uspije na natjecanju. U takvoj situaciji potrebno mu je puno samopouzdanja, podrška obitelji i okoline. Mora biti u stanju nositi se s uspjehom, ali i dobro podnijeti povremeni neuspjeh.

Kako postati sociolog?

Osnovni poslovi sociologa su proučavanje ljudskog društva i njegove strukture, institucija, organizacija, odnosa te promjena u društvu. Sociolozi proučavaju pojavu društvenih pokreta, ustroj društvenog života u ljudskim zajednicama, npr. selima, gradovima i državama, istražuju ponašanje grupa i socijalnih institucija i sl. Također proučavaju i međusobni utjecaj različitih oblika društvenog organiziranja, te utjecaj društvenih organizacija i ustanova na pojedince.

Predmet znanstvenog izučavanja sociologa je širok, pa se veliki dio sociologa nakon završenog formalnog obrazovanja specijalizira u nekom području. Tako sociolozi demografi proučavaju veličinu, obilježja i pokrete populacije; medicinski sociolozi proučavaju društvene činitelje koji utječu na zdravlje; industrijski sociolozi proučavaju proces rada i ustroj radne organizacije; sociolog religije proučava učinke koje religija ima na društvene odnose; sociolog za sela usmjeren je na proučavanje tradicionalnih oblika organizacije ljudskog društva, na odnos sela i društvene promjene, položaj sela i seoske populacije unutar modernih društava; sociolog migracija bavi se sociokulturalnim činiteljima migracija, proučava odnose emigranata/imigranata i matičnih država, proučava pojavu povratništva, akulturacije i slično. Sociolozi zainteresirani za raširenost neke pojave ili fenomena u društvu, mogu se specijalizirati za ispitivanja javnoga mišljenja.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Sociolog u osnovi obavlja kreativan posao, što zahtijeva sposobnost stvaralačkog, kritičkog i analitičkog mišljenja, ali i intelektualnu zrelost i sposobnost rasuđivanja. Vrlo je važno imati i dobro razvijene komunikacijske vještine te sposobnost pismenog i usmenog izražavanja.

Kako postati snimatelj?

Poslovi snimatelja su mnogobrojni i raznovrsni, a njihova složenost ovisi o vrsti materijala koji se snima. Tijekom obavljanja poslova snimanja, snimatelji usko surađuju s redateljima, montažerima, scenografima, snimateljima tona, te s glumcima, voditeljima i ostalim ključnim osobama.

Najsloženiji snimateljski posao je snimanje filma. Na temelju scenarija filma, snimatelji moraju osmisliti i razraditi cijeli plan snimanja te predložiti tip i način snimanja koji dogovaraju s redateljem. Nakon dogovora, snimatelji određuju scensku tehniku, intenzitet i vrstu rasvjete, sa stručnjacima iz laboratorija dogovaraju tehničke uvjete razvijanja filma, koordiniraju rad cijelog snimateljskog tima, posebno majstora rasvjete i tehničara za specijalne efekte. Po završetku snimanja, nadziru rad stručnjaka u laboratorijima za razvijanje filma i rad montažera, pregledavaju slikovni zapis i obavljaju promjene te daju prijedloge za dodatne specijalne efekte i špicu filma.

Vrlo zahtjevno je i snimanje izvan studija, kao i snimanje izravnih televizijskih prijenosa gdje je vrlo značajna komunikacija i koordinacija redatelja i cijelog snimateljskog tima. Najmanje složeno snimanje je snimanje različitih studijskih emisija, jer su studiji opremljeni svom potrebnom opremom za snimanje, te je potrebno odabrati vrstu svjetla, pravilno postaviti kamere i imati po jednog snimatelja za svakom kamerom koji će, prema redateljevoj odluci, uključivati svoju kameru.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Osim stručnih znanja koja stječu tijekom studija, snimatelji moraju biti vrlo kreativni, strpljivi, precizni, organizirani i skloni radu u timu. Također, moraju imati dobar vid, sposobnost razlikovanja boja, svjetlina i prostorne udaljenosti, dobar sluh i motoričke sposobnosti.

Kako postati slastičar?

Slastičar izrađuje kolače, kreme, sladoled i ostale slastice. Glavne sirovine s kojima radi su mlijeko i mliječni proizvodi, šećer, kakao, brašno, jaja, različite vrste voća i mirodija. Ovisno o vrsti slastice koju priprema slastičar prema potrebi namirnice s kojima radi opere, oguli, usitni, samelje, nareže, izriba, usitni i sl. Sve to može obaviti ručno ili električnim strojevima ili napravama. Za izradu tijesta za kolače i biskvita slastičar priprema kalupe, oblikuje tijesto, stavlja ga u kalupe ili limove, te nadzire njegovo pečenje. Pripremljene biskvite i tijesta za kolače premazuje ili puni kremom, koju također sam priprema. Kolače ukrašava glazurom, voćem, šećerom u prahu, jestivim ukrasima, te ih reže na prikladnu veličinu i oblik.

Posao slastičara je i kuhanje voćnih želea, marmelada, džemova i pudinga kao i priprema različitih vrsta sladoleda i marcipana. Slastičar pripremljene slastice slaže na pladnjeve i odnosi u prodajni prostor slastičarnice ili ih pakira u kutije za transport do trgovina i restorana.

U svom radu slastičar se služi raznim kuharskim i slastičarskim priborom, alatima i strojevima, te njegov posao obuhvaća i njihovo održavanje, čišćenje i podmazivanje, te provjeru njihovog rada.

Slastičar većinom rade prema radnim nalozima, a od njega se očekuje da svoj posao obavi u skladu sa zahtjevima kvalitete, sigurno i savjesno, te da radi sukladno higijenskim propisima.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Tijekom školovanja slastičar stječe teoretska i praktična znanja, od osnova prehrane i mikrobiologije, osnova slastičarstva i pekarstva, konditorstva i kuharstva, do tehnoloških postupaka pri izradi slastičarskih i konditorskih proizvoda.

Upoznaje rad i načine upravljanja strojevima i uređajima te priborom za izradu slastičarskih i konditorskih proizvoda. Uči osnove sigurnosti na radu, protupožarne zaštite i zaštite okoliša. Raspolaže osnovnim znanjima o radnim postupcima pri izradi slastičarskih i konditorskih proizvoda. Poznaje sanitarno-higijenske propise, osnove prodaje proizvoda i ekonomike poslovanja.

Slastičar mora imati dobru usklađenost osjetila i pokreta, spretne ruke i prste, te razvijen smisao za oblikovanje. Vrlo je važno da ima sposobnost razlikovanja boja i normalno razvijene osjete opipa, okusa i mirisa, jer mu oni omogućuju nadzor kakvoće proizvoda. Ne smije biti alergičan na materijale s kojima radi (brašno, jaja, aditive i sl.). U radu mora biti sposoban pamtiti podatke i brzo samostalno odlučivati.

Važno je održavanje osobne higijene, higijene prostora i sredstava koje upotrebljava, kao i poznavanje i poštivanje sanitarnih propisa. Budući da se bavi proizvodnjom prehrambenih proizvoda, često se mora podvrgavati liječničkim pregledima, posebno zbog mogućih zaraznih bolesti.

Kako postati skladištar?

Skladištar organizira i obavlja posao u skladištu. Njegov posao obuhvaća preuzimanje, smještanje i čuvanje robe, pakiranje i pripremu za prodaju, te komisioniranje i otpremu. Pri skladištenju robu mora sortirati i kompletirati, te osigurati način njene dopreme i otpreme. Zadužen je za ispravno čuvanje robe i sprečavanje robnih gubitaka. Najčešće uz pomoć računala vodi kompletnu evidenciju o poslovanju skladišta, te sudjeluje u poslovima inventure.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Za posao skladištara važna je dobra organiziranost i pamćenje. Neophodna je i dobra tjelesna kondicija i fizička snaga, jer se pri radu često prenose teži tereti. Spretnost i okretnost poželjne su osobine koje olakšavaju obavljanje posla. Kako sve više skladišta pri vođenju evidencija koristi računalo, skladištar mora poznavati osnove rada na računalu.

Kako postati skiper?

Skiper upravlja brodicom ili jahtom za osobne ili gospodarske namjene te prevozi putnike na svom ili unajmljenom brodu. On obavlja sve ručne poslove na brodskoj palubi prilikom ukrcaja ili iskrcaja putnika, uplovljavanja ili isplovljavanja brodice ili jahte, vezivanja te tijekom plovidbe. Osigurava nesmetan prijevoz putnika prateći situaciju na moru.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Skiper je fizički vrlo zahtjevno zanimanje, pa je bitno da to bude zdrava osoba dobre tjelesne izdržljivosti i da posjeduje „ljubav prema moru“. Osim stalnog praćenja uvjeta na moru i vremenskih prilika, skiper mora imati smisao za rad s ljudima – putnicima na brodu koji mogu imati različita očekivanja od plovidbe/jedrenja te stalno voditi računa o sigurnosti putnika.

Poželjno je da skiper zna barem jedan ili više stranih jezika, kako bi bez poteškoća održavao kontakte s putnicima iz stranih zemalja. Poželjno je da skiper bude odgovorna, emocionalno stabilna, strpljiva i spretna osoba koja može stvoriti pozitivnu atmosferu i zainteresirati putnike.

Kako postati scenarist?

Scenarist je osoba koja piše scenarij za film, kazališnu predstavu i radijsku ili televizijsku emisiju. Scenarij može biti izvorno djelo scenarista ili obrada postojećeg romana, filma, kratke priče, članka iz časopisa, pa čak i kompjutorske igre. Većina scenarista piše scenarije po narudžbi. Scenarij prolazi mnoge revizije i prilagodbe, prije nego ga prihvate režiser i producent. Rad scenarista je kostur oko kojega se gradi produkcija. U toku produkcije scenarij se stalno mijenja zbog dogovora s glumcima, usklađivanja s proračunom, zahtjevima režisera i dr. Scenarist treba biti spreman stalno prerađivati vlastiti uradak.

Da bi napisao kvalitetan i uvjerljiv scenarij, scenarist mora proučiti povijesne činjenice o razdoblju o kojem piše i analizirati građu.

Zahtjevi posla će ovisiti o tome za koji medij se piše scenarij (radio, televiziju, kazalište, film).

Znanja, vještine i poželjne osobine

Scenarist mora dobro poznavati strukturu i gramatiku jezika na kojem piše. Treba biti vješt u adaptaciji teksta, pisanju dijaloga i stvaranju dramskih likova. Scenarist mora posjedovati znanja iz povijesti, hrvatske i svjetske dramske književnosti, književne teorije, filozofije, glazbe, te povijesti umjetnosti. Treba znati analizirati dramski tekst i tekst izvedbe.

Scenarist treba biti upoznat s poslom glumca, jer je glumac izvođač njegovog djela. Također mora poznavati područje rada producenta i režisera. Za pisanje scenarija nužna je visoka razina kreativnosti i imaginacije.

Kako postati računalni stručnjak?

Računalni stručnjak se bavi posluživanjem i održavanjem informacijskih sustava i računala. Posao računalnog stručnjaka nije ograničen samo na sektor informacijsko-komunikacijske tehnologije, već i na široko područje poslovanja i svakodnevnog života koje zahtijeva korištenje računalnih alata i obradu podataka u privatnom i javnom sektoru. Bez obzira na sektor u kojem radi, računalni stručnjak obično obavlja slične poslove koji uključuju razvoj i korištenje hardvera, softvera, baza podataka, računalnih mreža i alata dostupnih na Internetu.  

Zadaci računalnog stručnjaka mogu uključivati održavanje informacijskih sustava i mreža, razvoj aplikacija i administraciju baza podataka i poslužitelja. Uz to, računalni stručnjak je često zadužen za osiguravanje tehničke pomoći i edukaciju drugih zaposlenika o aspektima korištenja informacijsko-komunikacijskih sustava. Specijalizirani računalni stručnjaci mogu projektirati informacijske sustave i analizirati učinkovitost postojećih sustava u poslovnim procesima te određivati potrebne promjene i nadogradnje kako bi svi alati bili usklađeni s razvojem tehnologije i potrebama poslovnih procesa i rada. Kako bi omogućili korištenje optimalnog informacijskog sustava ili integraciju više različitih sustava, računalni stručnjaci često surađuju s drugim stručnjacima, konzultantima i dobavljačima.  Uz to, zbog stalnih i brzih promjena tehnologije, računalni stručnjaci moraju posebnu pažnju posvetiti praćenju tih promjena, edukaciji i usavršavanju. 

Zbog složenosti posla i brzog razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, računalni stručnjaci su uglavnom usko specijalizirani u pojedinom području rada poput održavanja računalnih mreža,  administriranja računalnih sustava i slično.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Poznavanje rada i logike računala i računalnih sustava, kao i izvrsno poznavanje najnovijih tehnologija ključno je u obavljanu ovog posla. Vrlo su korisna znanja matematičkih metoda i postupaka, elektronike, programskih jezika i poznavanje engleskog jezika. Računalni stručnjaci zbog stalnih promjena na području informatike, moraju svoja znanja redovito obnavljati i prilagođavati zahtjevima posla. Vještine i osobine koje su potrebne za posao računalnog stručnjaka uključuju razvijeno apstraktno i logičko mišljenje, sposobnost sustavnog rješavanja složenih problema, organiziranost, učinkovitost, ali i usmjerenost na timski rad, pružanje podrške i posjedovanje socijalnih vještine. U većim organizacijama računalni stručnjaci često vode informatičke odjele te moraju imati razvijene upravljačke vještine.

Kako postati ronilac?

Zbog obavljanja fizički napornog i zahtjevnog posla pod vodom, ronilac mora biti zdrav (utvrđuje se posebnim liječničkim pregledom) i dobre tjelesne kondicije (provjera urona na dah do 5 metara dubine i plivanja na 200 metara za manje od 8 minuta). Mora biti spretan, emocionalno stabilan, strpljiv, komunikativan, sklon timskom radu te prilagodljiv obavljanju poslova pod vodom.

Uvjeti rada

Ronilac radi u otvorenom ili zatvorenom prostoru, pod vodom, na brodu i na kopnu, u svim vremenskim prilikama, a jedan i drugi prostor moraju biti organizirani prema propisima. Ispod površine vode radi u ronilačkoj opremi, a često je izložen niskim temperaturama, umjetnom osvjetljenju, snažnim vibracijama i buci. Položaj prilikom rada je najčešće stojeći uz učestalo ili povremeno propinjanje i sagibanje, dok se kretanje pod vodom izvodi plivajući ili hodajući. Zbog svega navedenoga, treba redovito obavljati liječničke preglede.

Kako postati ribar?

Pri lovu ribe, ribari upravljaju ribolovnim brodovima različitih vrsta, ovisno o vrstama ribe koju love. Proces lova odvija se kroz nekoliko faza.

Ribari se najprije svojim brodovima upućuju na ribolovna područja u potrazi za jatima riba. Ta područja lociraju uz pomoć suvremene elektroničke opreme. Oprema im pomaže, osim u lociranju mjesta, i u prepoznavanju vrste jata riba, te određivanju brzine i smjera njihova kretanja.

Kada su došli na ribolovno mjesto, ribari postavljaju mreže te manevrima broda okruže ribu. Nakon toga, izvlače mrežu sa ulovom na palubu broda.

Sljedeća faza je razvrstavanje ribe, čišćenje, pospremanje u sanduke, vaganje, posipanje ledom i pospremanje u brodski skladišni prostor, gdje ostaje do pristanka broda u luku. Nakon što je riba pospremljena, potrebno je oprati i očistiti palubu broda.

Po dolasku u luku, ulovljena riba se odvozi na daljnju obradu ili na prodaju. Ribari moraju do sljedećeg lova provjeriti mreže i ostali ribarski alat, te očistiti i opskrbiti brod gorivom, hranom i ostalim potrepštinama.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Ribar mora imati znanja o pripremi broda i pribora za ulov ribe, navigaciji i organizaciji rada na ribarskom brodu, ulovu različitih vrsta morske i slatkovodne ribe, morskih rakova i mekušaca te ostalih morskih životinja, čišćenju, sortiranju, klasiranju i pakiranju ribe, sastavu i svojstvima ribljeg mesa i drugih morskih organizama, zaštiti ribe od kvarenja, održavanju pribora za ribarenje, zaštiti na radu i očuvanju mora i podmorja, te znanja o propisima o prometu riba i drugih morskih organizama.

Nadalje, ribar mora biti spreman na različite klimatske uvjete, te biti odličan plivač. Važno je da je zdrav, snažan, stabilnog i okretnog tijela. Mora imati dobar vid i sluh zbog navigacije i manevriranja brodom u različitim vremenskim uvjetima. Ribar treba biti spreman na suradnju, zatim vrlo discipliniran i strpljiv.

I manji brodovi danas već upotrebljavaju suvremenu tehnologiju za elektronsko traženje riba i određivanje pozicije broda na moru, kao i najmodernije elektronske uređaje za upravljanje brodovima, stoga ribari moraju dobro poznavati pravilnu upotrebu nautičke opreme.

Kako postati revizor?

Revizori se bave revizijom državnih izdataka, financijskih izvještaja i financijskih transakcija jedinica državnog sektora, jedinica lokalne i područne samouprave, pravnih osoba koje se djelomice ili u cijelosti financiraju iz proračuna, javnih poduzeća, društva i drugih pravnih osoba. Njihov posao je i revizija postupka pretvorbe i privatizacije u pravnim osobama koje su taj postupak provele na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

Revizor ispituje dokumente, isprave, izvješća, sustave interne kontrole i interne revizije, računovodstvene i financijske postupke te druge evidencije radi utvrđivanja, iskazuje li financijski izvještaj istinit financijski položaj i rezultat financijske aktivnosti u skladu s prihvaćenim računovodstvenim načelima i standardima. Nadalje, revizor ispituje financijske transakcije koje predstavljaju izdatke u smislu zakonskog korištenja sredstava, daje ocjenu o djelotvornosti i ekonomičnosti obavljanja djelatnosti, te daje ocjenu o učinkovitosti ostvarenih ciljeva iz određenog programa. Nakon obavljene revizije, revizor sastavlja izvješće i dostavlja ga zakonskom predstavniku pravne osobe, gdje je obavljena revizija, te nadležnom ministru ili fondu. Reviziju obavljaju prema postupcima utvrđenim revizijskim standardima Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija (INTOSAI).

Znanja, vještine i poželjne osobine

Osim stečenih stručnih znanja i velikog iskustva za obavljanje poslova revizora važno je da ispunjava uvjete utvrđene kodeksom profesionalne etike revizora, ne smije biti osuđivan za kaznena djela iz oblasti privrednog kriminala. Revizor mora biti samostalan, neovisan i točan u obavljanju revizije, savjesno i objektivno djelovati u predmetima i temama koje ispituje. Budući da se koristi povjerljivim informacijama, ne smije neovlašteno otkrivati i koristiti poslovne tajne i informacije koje je prikupio obavljajući reviziju. Mora biti nepristran u sukobu interesa ili utjecaja drugih i ne smije imati predrasude koje bi bile iznad načela objektivnosti i neovisnosti. Da bi zaštitio svoju neovisnost, mora izbjeći svaki mogući sukob interesa, odbijajući svaki dar ili poklon koji bi mogao utjecati na njegovu neovisnost i integritet. Bitno je da održi svoju neovisnost od političkog utjecaja, kako bi rasteretio svoju revizorsku samostalnost na dosljedan način.

Kako postati rehabilitator?

Rehabilitator provodi habilitaciju i rehabilitaciju djece i odraslih osoba s posebnim potrebama (intelektualne teškoće, oštećenja mentalnog zdravlja, oštećenje vida, oštećenja sluha, kronične bolesti, oštećenja jezično-govorne-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju ).

Navedeni procesi sastoje se od dijagnostike, tretmana i evaluacije njihove učinkovitosti. Neki od edukacijskih, habilitacijskih i rehabilitacijskih programa koje provodi rehabilitator su: program bazične perceptivno-motoričke stimulacije, rani interventni program, program rehabilitacije putem pokreta, program poticanja razvoja kognitivnih sposobnosti, tranzicijski program kojim se odraslim osobama s posebnim potrebama pruža potpora u nekim prijelomnim razdobljima njihovog života, program orijentacije i kretanja slijepih osoba, itd. Kao stručni suradnik u osnovnim i srednjim školama rehabilitator pruža potporu učenicima s posebnim potrebama teškoćama u razvoju, prati njihovo funkcioniranje, snalaženje i napredovanje, te surađuje s njihovim roditeljima i učiteljima.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Uz stručna znanja, profesor rehabilitator treba biti emocionalno stabilna osoba, senzibilizirana za potrebe «drugačijih», tolerantna i strpljiva, prilagodljiva, otvorena, kreativna, spremna na suradnju, odgovorna i pouzdana.

Kako postati recepcioner?

Recepcionar prima goste i raspoređuje ih po sobama. Od gostiju preuzima potrebne osobne isprave i prijavljuje njihovo privremeno boravište. Dogovara pružanje hotelsko-ugostiteljskih usluga, rezervira i popunjava smještaj u hotelu prema kapacitetima i potražnji gostiju, te ispostavlja i knjiži hotelske račune. Obračunava i naplaćuje hotelske usluge gotovinom, čekovima i karticama. Kontaktira s gostima hotela, te im daje ključeve njihovih soba. Gostima pruža informacije o uvjetima boravka i uslugama u hotelu, o lokalnim turističkim znamenitostima, prometnim vezama, priredbama itd.

Prima mišljenja ili pritužbe gostiju, te ih prosljeđuje nadležnim službama. Izrađuje razne obračune, poslovne i statističke izvještaje o broju gostiju i noćenja. Pri radu se recepcionar služi telefonom, telefaksom i računalom.

Za uspješno obavljanje svoga posla, mora pratiti stručne novosti i primjenjivati ih u radu.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Recepcionar mora poznavati poslovanje hotelske recepcije i organizaciju rada u objektima za noćenje. Mora se znati dobro i precizno izražavati na materinjem jeziku i na barem dva strana jezika.

Važna je samostalnost u radu, ali i dobra organizacija posla. Poželjne su osobine opća snalažljivost, komunikativnost i spremnost na suradnju. Ljubaznost i strpljenje nužni su za dobro obavljanje posla recepcionara.

Uvjeti rada

Recepcionar obično radi u zatvorenom i grijanom prostoru, samo iznimno na propuhu. Posao se odvija u smjenama, noću, nedjeljom i praznikom. Neki smještajni objekti rade samo u sezoni, pa neki recepcionari rade kao sezonski radnici.

Kako postati radijski spiker?

Radijski spikeri najavljuju dnevni program, emisije, glazbene brojeve, pojedince koji nastupaju u programu, čitaju vijesti i druge tekstove, a mnogi čitaju i reklamne poruke. U manjim radijskim postajama posao spikera se često isprepliće s poslom novinara, urednika i voditelja, a katkad i tehničara koji upravlja elektroničkim instrumentima. Tako jedna osoba obavlja većinu zadaća u radio postaji, za razliku od većih centara gdje je posao specifičniji, pa se tamo razlikuju spikeri koji čitaju vijesti od onih koji najavljuju emisije.

Ponekad spikeri sudjeluju u zabavnim i glazbenim priredbama.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Radijski spiker mora biti komunikativan i imati uvjerljiv nastup. Mora imati ugodan glas i razgovjetan govor. Radijski spiker bi trebao imati veliku sposobnost koncentracije i raspodjelu pažnje na više aktivnosti odjednom, te biti snalažljiv u nepredvidljivim situacijama. Važna je kultura ophođenja, opća kultura i informiranost, interes za neka posebna područja (sport, kultura, ekologija, politika), kao i poznavanje stranih jezika.

Kako postati računovođa?

Računovođa obavlja različite računovodstvene poslove pri čemu se opseg poslova može razlikovati. Računovođa prima i izdaje knjigovodstvene dokumente, pregledava ih i unosi u odgovarajuće poslovne knjige. U njih upisuje redni broj, datum i opis sadržaja dokumenta, račun, iznos dugovanja ili potraživanja itd. Pritom brine da su unosi pravodobni, potpuni i ispravni, te da se poštuje kronološki slijed. Računovođa prati nabavku nekretnina, opreme i drugih osnovnih sredstava, uplate i isplate na žiro račun, nabavku i prodaju robe i usluga, kredite i doznake depozita, kupnju vrijednosnica i dr.

Priprema isplatu plaća, te izračunava osobne dohotke zaposlenika. Sastavlja bilance stanja, račune dobiti i gubitka i izvještaje o novčanim tokovima poduzeća. Priprema računovodstvene izvještaje s kojima upoznaje upravu poduzeća.

U poslove računovođe ubraja se i kontrola računovodstvenih podataka koja obuhvaća provjeru pravilnosti poslovanja i otklanjanje utvrđenih nepravilnosti. Provjerava i usklađenost podataka u poslovnim knjigama. Provjerava i ocjenjuje učinkovitost računalnih programa i vodi brigu o osiguranju od nedopuštenih, odnosno neovlaštenih zahvata. Bavi se i računovodstvenim uspoređivanjem i analizom financijskih i statističkih podataka.

Računovođa ocjenjuje i pojašnjava stanje i uspjeh poslovanja, te sudjeluje o planiranju financijskog dijela poslovnog plana.

Zadaća računovođe je i pohranjivanje i odlaganje svih vrsta dokumentacije u arhivu računovodstva odnosno poduzeća.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Već tijekom školovanja računovođa stječe brojna praktična znanja, kao što su evidentiranje poslovnih dokumenata, obrada podataka i sastavljanje izvještaja, izračunavanje osnovnih statističkih pokazatelja, itd. Teorijska znanja obuhvaćaju različita stručna područja, primjerice računovodstvo, bankarstvo, gospodarstvo, poduzetništvo, gospodarsku računicu, statistiku, gospodarsko pravo itd.

Od računovođe se zahtijeva sposobnost logičko-analitičkog mišljenja, osobito pri analiziranju financijskih informacija. Mora imati smisla za računanje. Za uspješno obavljanje posla, važno je da dobro uočava detalje, primjerice pri traženju grešaka u tabličnim podacima. Važno je i dobro pismeno i usmeno izražavanje, jer računovođa prosljeđuje i obrazlaže rezultate suradnicima i strankama.

Kako postati posrednik?

Posrednik i procjenitelj nekretnina radi kao pojedinac ili zaposlenik u agenciji za nekretnine na poslovima praćenja tržišta nekretnina, pomaže u pronalaženju potencijalnih kupaca ili prodavatelja nekretnina i vodi računa o postupku kupoprodaje ili iznajmljivanja nekretnine. Posrednik kontaktira klijente i odgovara na upite klijenata (potencijalnih prodavatelja, iznajmljivača, kupaca ili unajmljivača) nekretnina, tj. kuća, stanova ili poslovnih prostora te vodi arhivu klijenata. Također, posrednik vodi računa o oglašavanju nekretnina u tiskanim medijima i na specijaliziranim internetskim stranicama.

Posrednik pomaže potencijalnim kupcima ili iznajmljivačima u pronalaženju nekretnine koja odgovara njihovim potrebama, dogovara i sudjeluje u razgledanju nekretnina, predlaže druge nekretnine ukoliko klijenti nisu zadovoljni ponuđenim te pojašnjava financijske i pravne aspekte kupnje ili iznajmljivanja nekretnine kroz sklapanje ugovora o kupoprodaji ili najmu. Većina posrednika prodaje stambene kuće i stanove, no postoji određeni broj posrednika specijaliziranih za druge vrste nekretnina, npr. poslovne prostore. Posrednici se ne bave isključivo prodajom nekretnina. Vrijeme koje ne provode na terenu ili u razgovoru s potencijalnim kupcima, posrednici koriste za pronalaženje potencijalnih nekretnina koje uvrštavaju u kataloge nekretnina te analiziraju stanje na tržištu nekretnina, kako bi odredili tržišnu vrijednost nekretnina kojima raspolažu.

Posrednici procjenjuju vrijednost nekretnina na temelju tržišnih kretanja, očekivanja prodavatelja ili iznajmljivača ili na temelju cijena sličnih nekretnina na istom području. One su često odraz trenutnog stanja ponude i potražnje nekretnina ili očekivanih cijena koje imaju prodavatelji.  Službene procjene nekretnina za potrebe parničnih postupaka, financijskih kuća ili investicijskih agencija obavljaju sudski procjenitelji. Oni procjene vrijednosti vrše po zadanim pravilima i standardima koji uključuju metodologiju procjene nekretnine, detaljne opise nekretnine, stanje nekretnine te izračune vrijednosti nekretnine.  

Znanja, vještine i poželjne osobine

Znanja potrebna za posao posrednika i procjenitelja nekretnina uključuju osnovna ekonomska, građevinska, pravna i financijska znanja. Potrebno je poznavati rad na računalu. Kako ne postoji specifična formalna naobrazba za posrednike i procjenitelje nekretnina, naglasak je na osobnim sposobnostima i vještinama koje je potrebno imati. Budući da posao većinom uključuje rad s klijentima, posrednici bi trebali biti komunikativne osobe, uvjerljive u nastupu, pouzdane i organizirane, ali i nenametljive u odnosima s klijentima. Procjenitelj nekretnina mora imati izražene sposobnosti zapažanja detalja te razumjeti načela povjerljivosti, nepristranosti, sukoba interesa i integriteta u obavljanju posla. Posao posrednika i procjenitelja nekretnina uglavnom podrazumijeva terenski rad, te je zbog toga često potrebno imati položen vozački ispit.

Kako postati projektant informacijskih sustava?

Projektant informatičkih sustava dizajnira, postavlja i unaprjeđuje informatičke sustave potrebne za svakodnevno poslovanje raznih vrsta poslovnih subjekata, organizacija ili institucija. Zadaci projektanta uključuju analizu postojećeg stanja i procjenu potreba, kako bi pristupio izradi nacrta sustava koji će pravilno zadovoljiti poslovne potrebe. To uključuje i pronalaženje i predlaganje potrebnih hardverskih i softverskih rješenja ako se postavlja novi informatički sustav. Projektant informatičkih sustava pri tome često radi u timovima i surađuje s voditeljima projekata, sistemskim inženjerima, mrežnim stručnjacima i programerima, ali i s upravom ili menadžmentom tvrtke ili institucije, kako bi što bolje razumio zahtjeve koje informatički sustav treba ispuniti te kako bi sustav obuhvatio sve aspekte poslovnih procesa i tehnologija koje su na raspolaganju. Informatički sustav kao krajnji proizvod može biti jednostavan sustav integracije baza podataka, ali i složeni sustav usluga za korisnike na različitim platformama i s nizom opcija i složenih procesa. Ključno je planiranje sustava koji osigurava da svi elementi informatičkog sustava funkcioniraju bez grešaka, da ispunjavanju planiranu svrhu i na zadovoljavajući način ispunjavanju potrebe korisnika ili zaposlenika.         

Projekt izrade informatičkog sustava najčešće se sastoji od detaljne analize potreba za informatičkim sustavom, predlaganja izvedivih rješenja i rokova izrade, procjene troškova, planiranja koraka u izvedbi sustava i tko će i kada raditi koji dio posla na dovršenju sustava, prezentacije sustava upravi ili menadžmentu i suradnicima koji će raditi na dovršenju sustava, razvoja procedura za testiranje i prilagodbu, osiguravanje sigurnosnih mehanizama i zaštite podataka te kontrole rada informatičkog sustava nakon aktiviranja. Redovito praćenje i evidencija svih koraka u postavljanju sustava i izvještavanje nadređenih osoba ili klijenata je bitan zadatak projektanta informatičkih sustava u svakom projektu. Pojedini projektanti informatičkih sustava specijaliziraju se za pojedine elemente sustava poput zaštite podataka ili sigurnosti.   

Znanja, vještine i poželjne osobine

Poput sličnih zanimanja s područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, projektanti informatičkih sustava moraju imati razvijena informatička i tehnička znanja, poznavati sektor i najnovija dostignuća u tehnologiji i raspoloživim alatima, analitičke vještine i sklonost rješavanju složenih problema, vještine prikupljanja i interpretacije potrebnih podataka, organiziranost i usmjerenost na detalje. Kako se posao projektanta informatičkih sustava obavlja u suradnji s drugim stručnjacima i često u većim timovima, osobe koje se bave tim poslom trebaju imati razvijene komunikacijske vještine, jasno komunicirati s klijentima ili suradnicima koji nužno nisu stručni u korištenju informatičkih alata te, u slučaju da rade na projektima kao vanjski suradnici, biti poduzetnički orijentirani i biti u mogućnosti ponuditi svoje usluge na tržištu. 

Kako postat psihoterapeut?

Psihoterapeut s osobom koja traži pomoć treba znati i moći uspostaviti odnos uzajamnog povjerenja. Ovaj je odnos nužan preduvjet za pozitivan ishod psihoterapije. Odnos uspostavlja kroz verbalnu i neverbalnu komunikaciju, stvarajući uvjete za izgradnju međusobnog odnosa povjerenja i uvažavanja. Sve što klijent priopći tijekom psihoterapijskih susreta predstavlja profesionalnu tajnu. Uspostavljajući odnos povjerenja, on omogućava uvjete za slobodnu međusobnu komunikaciju i stvaranje doživljaja sigurnosti kod klijenta, čime omogućuje uvid i samoprocjenu klijenta, što je preduvjet za promjenu doživljavanja i postupanja klijenta.

Koristeći se različitim metodama i tehnikama, ovisno o smjeru psihoterapije koji provodi, psihoterapeut pokušava pomoći klijentu u razvoju i jačanju djelotvornog osobnog rasta, te efikasnog funkcioniranja u svim životnim ulogama i situacijama.

Na psihoterapiju sve češće idu i mentalno zdrave osobe, kojima psihoterapeut pomaže u unapređenju svakodnevnog funkcioniranja na različitim područjima života (partnerstvo, spolnost, učenje, radno okruženje itd.), unapređenju kvalitete življenja, te poboljšanju uspješnosti u obavljanju različitih uloga (profesionalnih, obiteljskih, bračnih, roditeljskih i sl).

Znanja, vještine i poželjne osobine

Psihoterapeut-kinja posjeduje znanja koja se odnose na teorije ličnosti, kao i znanja i vještine određene psihoterapijske metode. Treba imati razvijene komunikacijske vještine – jasan govor aktivno slušanje. Treba biti empatična; pokazivati razumijevanje i tolerantnost za različite oblike ljudskog ponašanja i doživljavanja. Potrebno je da bude osoba vrlo dobre čuvstvene stabilnosti, zrelosti i strpljivosti, kako bi na temelju znanja i iskustva bila u stanju pomoći drugima da prevladaju stanja koja su često dugotrajna i nepovoljna za osobu i okolinu. Treba pokazivati razumijevanje za bolna iskustva klijenata, ali i moći zadržati kontrolu nad situacijom i voditi klijenta do izbora novih ponašanja i načina doživljavanja. Potrebna su joj znanja i vještine kojima će potaknuti osobu na samoprocjenu i promjenu vjerovanja, stavova i postupaka.

Kako postati psiholog?

Psiholozi djeluju u gotovo svim domenama ljudskog života, kao što su primjerice obrazovanje, rad, zdravstvo, šport, itd., pa se u skladu s tim usmjeravaju za rad u određenom području.

Klinički psiholozi se bave pojedincima, ponajprije onima koji imaju poteškoća u prilagodbi. Sudjeluju u postupku dijagnosticiranja psihičkih poremećaja, predlažu načine njihova uklanjanja i prate učinke liječenja. I sami pomažu osobama s određenim poteškoćama, kao što su poremećaji hranjenja (anoreksija, bulimija, pretilost), fobije, emocionalne smetnje, poremećaji u ponašanju i sl.)  Zdravstveni psiholozi primjenjuju psihološke spoznaje i metode u proučavanju ponašanja vezanih uz zdravlje. Istražuju zašto i kada ljudi traže liječničku pomoć, kako se nose s bolešću i sl.

Školski psiholozi proučavaju i unaprjeđuju procese učenja, te pomažu u rješavanju različitih problema učenika. Oni intervjuiraju i testiraju učenike te nastoje procijeniti njihove probleme i izvore poteškoća u učenju.

Procjenjuju njihov napredak, te obrazovne i emocionalne potrebe. U suradnji s roditeljima i nastavnicima planiraju načine pomoći pojedinim učenicima. U području obrazovanja psiholozi mogu poučavati psihologiju u srednjim školama i na fakultetima.

Industrijski i organizacijski psiholozi prate rad i napredak ljudi na radnom mjestu i/ili na stručnom usavršavanju. Provode selekciju i edukacije zaposlenika, bave se unaprjeđenjem upravljanja ljudskim resursima, te prilagodbom radnog okruženja. Razvijaju metode procjene radne uspješnosti, istražuju uzroke umora, nesreća na radu, izostanaka i fluktuacije radnika, analiziraju radna mjesta i predlažu mjere za poboljšanje uvjeta rada; istražuju metode rukovođenja i odnose u radnim grupama, predlažu mjere za povećanje radne motivacije.

Psiholozi u savjetovanju pomažu ljudima u rješavanju osobnih problema i kriza, u unaprjeđenju vlastitih sposobnosti nošenja s problemima i njihovog rješavanja, te u poboljšanju kvalitete života općenito. Mogu raditi s pojedincima, obiteljima ili grupama.

Forenzički psiholozi proučavaju ponašanje kršitelja zakona i daju stručna mišljenja o pojedinim optuženicima. Pomažu osuđenima da shvate vlastito ponašanje, kako bi ga promijenili u društveno prihvatljivo. Neki forenzički psiholozi rade i sa žrtvama zločina, pomažući ima u prevladavanju pretrpljenih traumi.

Psiholozi u profesionalnom usmjeravanju savjetuju klijente u odabiru buduće profesije i razvoju karijere. Pritom u obzir uzimaju interese, želje i mogućnosti pojedinca, te stanje na tržištu rada.

Osim psihologa specijaliziranih u spomenutim područjima psiholozi rade i na drugim poslovima kao što su poslovi istraživanja tržišta, marketinga, športske i vojne psihologije i dr. 

Poslovi psihologa jako se razlikuju. Osim navedenih imamo i psihologe koji rade u predškolskim ustanovama, na poslovima istraživanja tržišta, onih koji rade kao vojni psiholozi…

Bez obzira na to gdje i što rade, psiholozi u pravilu temelje svoje prosudbe na pažljivo prikupljenim empirijskim podacima. Provede vrlo temeljite intervjue, sastavljaju upitnike i provode anketna ispitivanja, primjenjuju testove za ispitivanje sposobnosti i osobina ličnosti. Podatke prikupljene ovim metodama zatim obrađuju postupcima statističke analize. Na temelju toga, donose sudove o pojedincima i grupama, predlažu terapijske postupke i druge mjere za rješavanje ljudskih problema i razvoj ljudskih potencijala.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Bez obzira na mjesto zaposlenja i područje rada, psiholog mora imati interes za ljude i njihovo ponašanje, razumijevanje za njihove probleme, empatiju te stručna znanja za rješavanje poteškoća i prepoznavanje potreba pojedinca. Za uspješno obavljanje posla psihologa, važne su komunikacijske vještine, strpljivost, sposobnost analitičkog mišljenja, te kreativnost u pronalaženju načina rješavanja. Psiholog mora neprestano nadograđivati svoja stručna znanja, osobito u užem području kojim se bavi.

Kako postati programer?

Programer piše, dopunjuje i održava nizove naredbi (zvane program ili softver) koje u logičkom redoslijedu računalo mora izvršiti. Temelj programerovog rada su funkcionalne specifikacije koje priprema sistemski analitičar. To je dokument koji pomno određuje problem, odnosno zadatke koje računalo treba izvršiti. Programer raščlanjuje te zadatke u što manje cjelina, prepoznajući zakonitosti, sličnosti i njihove međusobne odnose. Uporabom dogovorenih standarda i pomagala programer izrađuje detaljan plan strukture programa, a potom napiše program u nekom od programskih jezika.

Ovisno o težini i vrsti problema koje treba savladati, programer odabire programski jezik u kojem će napisati program. Za pisanje programa može se upotrijebiti jedan viši programski jezik ili više njih (tj. onih koji sadrže riječi prirodnih jezika, primjerice “if”, “then”, “include” – “ako, “potom”, “uključi”). Programski jezici razlikuju se po svojoj složenosti i produktivnosti. Neki od njih su: LISP za područje umjetne inteligencije, PERL za mrežne aplikacije, JAVA za mrežne multimedijske aplikacije, C++ za programe opće namjene i drugi. Programer u pravilu radi s različitim programskim jezicima, ovisno o svrsi programiranja.

Kad završi s kreiranjem nekog programa ili programskog jezika, programer ga pomno ispituje i testira kako bi povjerio njegovu ispravnost. Nadalje, detaljno dokumentira program, odnosno precizno opisuje svoj proizvod u napomenama koje su dio programa, a koje govore kako program radi i kako se koristi. Na taj način, programi se mogu razumjeti bez teškoća i kasnije ih se lakše može dopunjavati.

U informatici se za postupak ispitivanja pravilnosti rada programa obično koristi izraz “testiranje”. Osoblje vrlo pomno testira programe i o ustanovljenim greškama obavještava programere koji su ih razvijali. Kad je otklonjeno što je više moguće grešaka, programi se daju u uporabu.

Osim kreiranja novog programa, programer modificira postojeće programe. Potrebe za modificiranjem dolaze zbog novih potreba korisnika ili pak zbog naknadno otkrivenih pogrešaka u njihovom funkcioniranju. Postupak naknadnog modificiranja i otklanjanja pogrešaka naziva se softverskim odražavanjem.

Kad programer instalira programe u radno okruženje, surađuje sa sistemskim administratorima (stručnjaci koji imaju pregled nad raspoloživom računalnom opremom u nekoj organizaciji), pri čemu su mu katkad potrebne ranije verzije programa, operativnih sustava i računalne opreme, kao i osoblje koje ima određena iskustva i sposobnosti.

Programer često sudjeluju i u pisanju priručnika za upotrebu računalnih programa, ali i za njihovu instalaciju (postupak ugradnje na računalo) i konfiguraciju (postupak prilagodbe individualnim potrebama korisnika).

Znanja, vještine i poželjne osobine

Zbog dinamike promjena, koje se događaju u području elektroničkih računala, od programera se očekuje stalno usavršavanje, upoznavanje s novim alatima i okruženjima.

Sposobnost logičkog razmišljanja i kreativnost u rješavanju problema neke su od ključnih sposobnosti koje bi programer trebao posjedovati. Posao koji radi zahtjeva smisao za analizu i detalje, te lakoću u radu s apstraktnim pojmovima. Kako su računalni programi dugi nizovi detaljnih i preciznih naredbi, pisanje takvih naredbi zahtjeva strpljivost, ustrajnost i točnost u radu, bez obzira na vanjske pritiske i rokove. Programeri vrlo često rade timski s drugim stručnjacima ili neposrednim korisnicima, te je smisao za komunikaciju i suradnju vrlo bitan.

Kako postati profesor stranog jezika?

Profesor stranog jezika prenosi učenicima znanje stranog jezika, i to pismenog i usmenog izražavanja. Svoje stručno znanje prenosi u skladu s propisanim nastavnim programom za određeni razred osnovne ili srednje škole, pri čemu se služi suvremenim psihološko-pedagoškim i didaktičko-metodičkim spoznajama o procesima učenja i oblicima poučavanja.

Profesor stranoga jezika u osnovnim i srednjim školama ima dvostruku ulogu u nastavnom procesu: ulogu obrazovatelja, koja obuhvaća poučavanje učenika pri stjecanju temeljnih znanja, vještina i razvijanja vlastitih načina učenja i osobnog sustava mišljenja, te ulogu odgajatelja koja obuhvaća poticanje učenika na usvajanje određenih vrijednosti, stavova i navika. U svom radu surađuje s ostalim profesorima i učiteljima u kolektivu (ponajprije s razrednicima učenika koje podučava), s ravnateljem, pedagoškom službom (pedagogom, psihologom) i roditeljima (na roditeljskim sastancima i individualnim informacijama).

Osim neposrednog rada u redovitoj i izbornoj nastavi, profesor stranog jezika ima i druge odgojno-obrazovne zadaće: prati i vrednuje učenikov napredak, organizira školske i izvanškolske manifestacije ( kao npr. priprema učenika za smotre i natjecanja iz stranog jezika, organizacija kulturnih priredaba u školi, organizacija putovanja i izleta), odgojni i savjetodavni rad s učenicima, te održavanje sata razrednika.

Uz odgojno-obrazovni rad vezani su i odgovarajući tehnički i administrativni poslovi, kao što su ispravljanje testova, pismenih radova i maturalnih završnih radova, izrada izvedbenih odgojno-obrazovnih planova i programa, pisanje priprema s jasno razrađenim ciljevima, strukturom, sadržajem i planiranim aktivnostima učenika, priprema odgovarajućeg didaktičkog materijala i pomagala, vođenje razredne evidencije i administracije. Važno je i neprestano stručno usavršavanje na seminarima, radi permanentnog usavršavanja umijeća poučavanja.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Profesor stranog jezika sa završenim sveučilišnim studijem nastavničkog smjera posjeduje odgovarajuću psihološko-pedagošku i didaktičko-metodičku naobrazbu uz vještine vođenja i usmjeravanja skupina djece i/ili mladeži.

Osim stečenih stručnih znanja, uspješan profesor u osnovnoj i srednjoj školi treba imati naglašen smisao za komunikaciju i osjećaj za rad s djecom i mladeži. To podrazumijeva poznavanje, razumijevanje i praćenje potreba djece i mladeži, njihovih interesa i eventualnih teškoća, kao i emotivnu angažiranost, te sposobnost i afinitet za odgojni pristup u specifičnim problemima pojedinog djeteta. Pri tom su važne osobine emocionalna stabilnost, ustrajnost, te sklonost i smisao za timski rad.

Kako postati profesor matematike?

Profesor matematike podučava matematiku u osnovnim i srednjim školama. Usmeno i pismeno ispituje učenike, te ocjenjuje njihovo znanje matematike. Ocjenjivanje mora biti detaljno i objektivno, jer svaka pogreška može oštetiti učenika.

Profesor matematike svojim radom i vlastitim primjerom učenike odgaja i utječe na njihov osobni razvoj. Surađuje s drugim profesorima u kolektivu (ponajprije s razrednicima učenika koje podučava), s ravnateljem, školskim psihologom i pedagogom, te roditeljima učenika (na informacijama i roditeljskim sastancima).

Profesori matematike vrjednuju i prate učenikov rad i napredak matematici. Ovo zanimanje obuhvaća individualni i grupni rad s nadarenim učenicima, ali i s onima koji imaju poteškoća u učenju. Profesori matematike pripremaju učenike za matematička natjecanja.

Školska godina za profesora počinje već u kolovozu, kada izrađuje godišnji nastavni plan, a ujedno kod kuće za svaki pojedini sat piše i nastavne pripreme. Uz ovo zanimanje obično ide i uloga razrednika: profesoru je povjerena posebna briga za određeni razred, pri čemu je potrebna aktivna suradnja s roditeljima djece u razredu. Neophodno je stalno stručno usavršavanje u području matematike, ali i u nastavnim metodama. Uz odgojno-obrazovni rad vezani su i odgovarajući tehničko-administrativni poslovi: ispravljanje testova, pismenih radova i maturalnih radnji, planiranje, vođenje evidencija, izrada statističkih izvještaja, rasporeda sati i aktivnosti, itd.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Najvažnija osobina bilo kojeg profesora je sklonost za rad s mladim ljudima. On mora razumjeti potrebe adolescenata i način na koji razmišljaju. Nužne su dobre govorničke sposobnosti, vještine prezentiranja ideja i gradiva, strpljenje, taktičnost i odmjerenost.

Profesor matematike mora imati sposobnost snalaženja u dinamičnom radu u razredu, gdje se istodobno događa više stvari, pa je potrebno brzo i učinkovito djelovati.

Kako postati profesor kineziologije?

Profesori kineziologije svoja znanja i sposobnosti u predškolskim i školskim ustanovama prenose na djecu. U natjecateljskom sportu upravljaju sportskim aktivnostima selekcioniranih skupina djece, mladeži i odraslih sportaša.

U sportskoj rekreaciji planiraju, nadziru i vode program sportske rekreacije. Njihov posao počinje istraživanjem potreba specifičnog dijela populacije (stari ljudi, invalidi, djeca, radni ljudi). Nakon toga, osmišljavaju prikladne programe sportske rekreacije i nude ih mogućim korisnicima. Smisao je tih programa poboljšanje općeg psihofizičkog zdravlja ljudi stvaranjem pozitivnih životnih navika.

U kineziterapiji provode rehabilitacijske postupke, kao i sportske programe za osobe s invalidnošću U suradnji sa zdravstvenim osobljem u zdravstveno- turističkim centrima planiraju i primjenjuju programe medicinski programiranog aktivnog odmora. Programi su namijenjeni osobama s nekim zdravstvenim poteškoćama, npr. sustava za kretanje (artroze, sportske ozljede, reumatoidne poteškoće), krvožilnog i dišnog sustava (alergije, astme).

Osposobljeni su za znanstveni pristup utemeljenju procesa vježbanja i vrednovanju očekivanih kinezioloških učinaka u odgoju, u postizanju sportskih rezultata te u poboljšanju i održanju zdravlja sudionika kinezioloških aktivnosti.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Osobe koje biraju ovo zanimanje, moraju biti zdrave i u dobroj tjelesnoj kondiciji. Moraju dobro poznavati razne sportove. Za uspjeh u poslu nužna je sklonost radu s ljudima, što podrazumijeva razvijene komunikacijske vještine i prikladan pedagoški pristup, posebno u radu s djecom i invalidima. Također je poželjno aktivno poznavanje jednog stranog jezika, jer će im to omogućiti bolji uspjeh u pronalaženju i dobivanju posla na izrazito konkurentskom tržištu ove uslužne djelatnosti.

Kako postati primalja?

Medicinska sestra – primalja je zdravstvena djelatnica, čije je područje rada porodiljsko-ginekološka zdravstvena skrb. Ima specifičnu ulogu na području zdravstvene sigurnosti žena u trudnoći, pri porodu i u poslijeporođajnom razdoblju.

Ima važnu ulogu u savjetovanju i edukaciji zdravih i bolesnih osiguranica i njihovih obitelji.

Primalja skrbi o trudnici od trenutka dolaska u bolnicu; pruža joj podršku, prati njeno zdravstveno stanje i priprema ju za porođaj. Pri porodu pomaže trudnici, vodi računa o sprečavanju eventualne zaraze i prepoznavanju znakova mogućih komplikacija. Prepoznaje nepravilan tijek poroda i pravodobno poduzima potrebne mjere, pomaže liječniku pri spontanim i težim porođajima. Brine o tek rođenom djetetu; o prohodnosti dišnih putova, tonusu mišića, sudjeluje u procjeni njegova općeg stanja. Medicinska sestra – primalja poduzima potrebne mjere u nužnim slučajevima, njeguje novorođenčad i dojenčad, organizira, prati ili izvodi propisani dijagnostičko-terapeutski program. Primalja nakon poroda skrbi o majci novorođenčeta; brine o njenom odmoru, prehrani i psihičkom stanju. Pojašnjava majci tehnike pravilnog dojenja, provođenja higijene, te daje upute o brizi za dijete nakon otpusta iz bolnice, do dolaska patronažne sestre.

Znanja, vještine i poželjne osobine

U teoretskom dijelu osposobljavanja buduća primalja stječe znanja iz humanističkih, društvenih i prirodoslovnih znanosti.

Treba imati znanja o kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, posebno njezi trudnica, rodilja, novorođenčadi, dojenčadi i bolesnica s ginekološkim bolestima; iz područja socijalne medicine i zdravstvene psihologije, te znanja i vještine za izvođenje dijagnostičko-terapeutskog programa u suradnji sa stručnjacima drugih područja rada.

Primalja treba biti osoba dobrog općeg psihofizičkog stanja i izdržljivosti, dobre opće spretnosti i otpornosti na stres, empatična, razvijenih komunikacijskih vještina.

Kako postati prevoditelj?

Prevoditelj prevodi s jednog jezika na drugi i proučava podrijetlo, razvoj i strukturu jezika. Može prevoditi stručnu literaturu, knjige, članke iz časopisa, razne dokumente i pravne spise, poslovnu korespondenciju, oglase, priopćenja, informativne, dokumentarne i zabavne televizijske emisije. Jednako tako, može i usmeno prevoditi sastanke i važnije događaje. Stručno prevođenje stoga od prevoditelja zahtijeva široko opće obrazovanje i određenu specijalizaciju prema područjima rada.

Samostalni stručni prevoditelj mora znati steći poslovne partnere. Kod dogovaranja suradnje mora utvrditi uvjete posla: kvalitetu prijevoda, rok izrade, cijenu i rok plaćanja. U utvrđivanju uvjeta pomažu mu preporuke društva prevoditelja, gdje se određuje i cijena autorske odnosno obračunske stranice (ili kartice) prijevoda. Poslovni uspjeh prevoditelja ovisi ponajprije o kvaliteti i pravodobnosti obavljenog posla, te o spretnosti u dobivanju poslova.

Često zbog malog broja specijaliziranih stručnih rječnika i ubrzanog razvoja jezika, prevoditelji moraju neprestano tražiti nove jezične izvore i istraživati najprikladniju jezičnu terminologiju. Pritom surađuju s drugim prevoditeljima i stručnjacima određenih područja. Osim rječnicima i glosarijima, prevoditelji se u svom radu koriste i gotovim softverskim alatima za strojno prevođenje.

Književni (ili literarni) prevoditelji bitno se razlikuju od stručnih prevoditelja. Bit stručnog prevođenja je u prijevodu očuvati značenje izvornog teksta i uz to postići što veću ujednačenost korištenih termina i njihovog značenja. Kod književnog prevođenja potrebno je znati iskazati sukladnost s originalnim tekstom, približiti u što većoj mjeri autorov način promišljanja, govorenja, osjećanja i stanja društva u trenutku nastanka književnog djela. Književni prevoditelji prevode romane, eseje, dramske tekstove, scenarije (za sinkronizaciju) za radio i televiziju itd., kao i ostala djela s područja književnosti i kulture. Pri prevođenju za radio i televiziju prevoditelj može prevoditi neposredno iz audio ili video zapisa, ako ne postoji rukopis ili drugi pisani izvor.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Prevoditelji-ce moraju imati sposobnost jezičnog izražavanja i logičko-analitičkog razmišljanja (osobito pri prevođenju zahtjevnih stručnih tekstova). Prevoditeljstvo će tijekom vremena postati zanimanje za koje će trebati interdisciplinarno obrazovanje (što znači da će se studirati prevođenje nekog jezika u kombinaciji s određenim područjem, poput brodogradnje, veterine ili prava), jer samo tako će se moći steći potrebna znanja koja će omogućiti shvaćanje i razumijevanje gradiva za prevođenje. Prevoditelj-ica se treba usavršavati tijekom cijelog radnog vijeka kroz seminare, radionice, tečajeve, te kontinuirano praćenje informatičkog razvoja prevođenja i usvajanja najnovijih računalnih postignuća. Samostalni prevoditelji moraju ovladati osnovnim menadžerskim znanjima, od pregovaranja do vođenja poslovnih knjiga. Književni prevoditelj mora imati razvijen smisao za književnost.

Kako postati porezni savjetnik?

Glavni zadatak poreznog savjetnika je pojedincima i poduzećima pojasniti porezne zakone i složene sustave oporezivanja. Porezni savjetnik analizira račune i opće financijsko poslovanje stranke. Proučavanjem dokumentacije poreznih obveznika (poslovnih knjiga, računa i izvješća o financijskom poslovanju), izračunava odgovarajuću stopu poreza i doprinosa koje stranka mora plaćati poreznoj upravi. Također savjetuje pri traženju zakonski dopuštenih načina za snižavanje poreznih opterećenja, te priprema povrate poreza.

Pored navedenoga, zadatak je poreznog savjetnika praćenje i analiza informatičkih programa vezanih uz porez i doprinose, te davanje prijedloga za njihovo poboljšanje.

Najsloženije poslove u vezi s primjenom, obradom i analizom pitanja iz oblasti poreza i doprinosa obavlja viši porezni savjetnik (sa deset i više godina radnog staža u struci). On također organizira seminare za djelatnike ispostave, te za porezne obveznike, obilazi urede i ispostave radi uvida u stanje na terenu i davanja adekvatne pomoći u smislu rješavanja konkretnih problema, što je posebno izraženo u vrijeme podnošenja poreznih prijava.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Osim formalnog obrazovanja i položenog državnog stručnog ispita, porezni savjetnik zbog složenosti poslova koje obavlja mora imati i neke dodatne osobine. Važno je da je elokventna osoba, razvijenih komunikacijskih vještina, jer je rad često vezan uz komunikaciju s drugim ljudima (strankama i/ili kolegama). Sposobnost analize velike količine informacija (porezni propisi) potrebna je kako bi složene porezne sustave znali rastumačiti na jednostavan način. Potrebna je vještina u radu s brojevima, dobro poznavanje poslovnog svijeta, sposobnost analitičkog mišljenja i dobra organizacija rada. Nužna je dobra moć koncentracije i dobar vid, zbog temeljitog pregledavanja sve potrebne dokumentacije. S obzirom na to da su porezni propisi podložni izmjenama i dopunama, nužno je redovno praćenje istih, te permanentno stručno usavršavanje.

Kako postati porezni inspektor?

Prije odlaska na teren u obilazak poreznog obveznika, porezni inspektor prikuplja informacije o njemu, priprema potrebne podatke i izrađuje analizu za potrebe poreznog inspekcijskog pregleda.

Inspekcijski pregled obuhvaća provjeru pravilnosti i pravodobnosti obračunavanja poreza, pregled poslovanja poreznih obveznika, provjeru knjigovodstvenih i drugih evidencija, te otkrivanje neprijavljenih prihoda. Porezni inspektor u pravilu obavlja preglede u prostorima poreznog obveznika, kod knjigovođe poreznog obveznika ili u prostorijama poreznog ureda.

Po obavljenim inspekcijskim pregledima, kako kod pravnih tako i kod fizičkih osoba, porezni inspektor izrađuje zapisnik i sastavlja rješenje o plaćanju poreza na neprijavljene prihode. Porezni inspektor priprema i prijedloge za pokretanje prekršajnog postupka i podnošenje prijava radi kaznenih djela i gospodarskih prijestupa.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Porezni inspektor mora imati sposobnost analiziranja velike količine informacija i brojčanih podataka, te biti vrlo temeljit kako bi uočio eventualne nepravilnosti u poslovanju poreznog obveznika. Vještina u radu s brojevima, dobro poznavanje poslovnog svijeta, sposobnost analitičkog mišljenja i dobra organizacija rada, potrebni su mu za uspješno obavljanje posla. Nužna je dobra moć koncentracije i dobar vid, zbog temeljitog pregledavanja sve potrebne dokumentacije. S obzirom na to da su porezni propisi podložni izmjenama i dopunama, nužno je redovno praćenje istih, te stručno usavršavanje. Porezni inspektor mora biti elokventna osoba, razvijenih komunikacijskih vještina, jer često radi s drugim ljudima (poreznim obveznicima i/ili kolegama).

Kako postati policajac?

Zadaće policajca / policajke su raznovrsne, a posao vrlo dinamičan.

Uključuje zaštitu života, pružanje osobne sigurnosti ljudima i zaštitu imovine, sprječavanje kaznenih djela, otkrivanje i uhićivanje počinitelja kaznenih djela i drugih traženih osoba, nadzor i reguliranje prometa na javnim cestama, sudjelovanje pri očevidu poslije prometnih nezgoda, kontrolu prelaska državne granice, zaštitu određenih osoba i objekata, održavanje javnog reda, osiguranje javnih skupova i javnih priredaba, sprječavanje kaznenih djela u željezničkim objektima i na vlakovima, sprječavanje uništavanja prirodnog i životnog okoliša i sl.

Policajac sudjeluje pri otklanjanju posljedica elementarnih nepogoda i drugih nesreća, pri privođenju uhićenika, ustanovljivanju prebivališta i vraćanju odgovarajućih pošiljaka na zahtjev državnih tijela te pri pripremanju potrebnih pisanih otpravaka.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Policajci moraju biti predani poslu, hrabri i razboriti. Moraju biti psihički stabilni, jer u opasnim situacijama (npr. uhićenje pljačkaša ili otmičara, požari i sl.), moraju zadržati samokontrolu i prisebnost, kako bi mogli uspješno izvršiti zadaću. Policajac mora biti zdrav i u dobroj fizičkoj kondiciji. Za uspjeh u poslu presudne su razvijene komunikacijske vještine. Vještina jasnog izražavanja, važna je i u brojnim obrazovnim i informativnim akcijama koje provodi policija (npr. sigurnost u prometu). Policajac mora dobro poznavati zakone i propise i raditi isključivo u skladu s njima.

Kroz obrazovni program na policijskoj akademiji policajac stječe stručna znanja iz stručnih predmeta kao što su npr. uvod u pravo, kriminalistika, policijske ovlasti i njihova primjena, prekršajno pravo, kazneno pravo, sigurnost u prometu, informacijski sustav MUP-a i telekomunikacije, etika policijskog zvanja, policijsko naoružanje i gađanje, sport i samoobrana, psihologija, strani jezik i integralni trening.

Kako postati plesačica?

Većina profesionalnih plesača započinje s učenjem plesa u ranom djetinjstvu. Obično plesač najprije uči različite plesne tehnike, a poslije se usmjerava na pojedino područje plesa, primjerice klasični balet, suvremeni ples, folklor, društvene plesove (valcer, samba, tango, salsa i dr.). Baletni plesači i plesači folklora imaju strogo određen repertoar pokreta, dok plesači suvremenog plesa imaju puno više slobode u smišljanju originalnih plesnih kretnji.

Plesač svakodnevno vježba i pleše pod stručnim vodstvom učitelja plesa ili trenera. Često ima dogovorene nastupe u predstavi ili se priprema za različita natjecanja ili folklorne nastupe. Nerijetko da plesač uvježbava nastupe za dvije predstave paralelno. Pored svakodnevnih vježbi često nastupa i u večernjim satima. Kada se priprema za neku plesnu predstavu, plesač mora proučiti svoju ulogu i scenarij cjelokupne predstave. Bitno je i da se dobro upozna s glazbom koja će se koristiti u predstavi, kako bi je znao prikladno pratiti pokretima. Nastupanje u plesnim predstavama ponekad zahtijeva od plesača i da glumi i pjeva. Plesač usko surađuje sa koreografima koji osmišljavaju plesne pokrete. Tada plesač predlaže izmjene ili dopune plesnih koraka koje je koreograf osmislio u svrhu poboljšanja cjelokupne koreografije. Osim u plesnim predstavama i na natjecanjima, plesači mogu nastupati u operama, glazbenim komedijama, reklamama, televizijskim emisijama, glazbenim spotovima i sl. Plesači većinom plešu u skupini, dok oni najbolji dobivaju u predstavama solo dionice. Pojedini plesači se i sami bave koreografijom te osmišljavaju vlastite plesne predstave.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Da biste bili uspješan plesač, morate imati jaku samokontrolu i znati se disciplinirati. Bez ovih osobina nemoguće je vježbati svaki dan po više sati i strogo paziti na prehranu. U ovom zanimanju iznimno su važni dobro zdravlje i tjelesna kondicija. Morate biti gipki, pokretljivi, imati dobru koordinaciju pokreta, osjećaj za ritam i glazbu. Poznavanje glazbene kulture i različitih glazbenih stilova neophodno je za uspješno bavljenje plesom. Za bavljenje pojedinim vrstama plesa, npr. baletom, prednost je sitnija tjelesna građa. Pretjerana tjelesna težina je zapreka za uspješno bavljenje plesom. Važno je da ste kreativni, kako biste mogli ideju izraziti kroz pokret. Budući da plesači većinom plešu u skupini, trebali biste biti skloni timskom radu.

Kako postati pilot?

Piloti upravljaju zrakoplovima za prijevoz putnika, robe i pošte. Osim u malim zrakoplovima posadu obično čine dva pilota. Kapetan upravlja zrakoplovom i odgovoran je za sigurnost putnika i ostalih članova posade. Drugi pilot – kopilot pomaže kapetanu u komunikaciji s kontrolom leta, u praćenju instrumenata i u upravljanju zrakoplovom. Svoj posao počinju najmanje jedan sat prije polijetanja zrakoplova pripremajući se za let: provjeravaju i pripremaju dokumentaciju za let, provjeravaju vremenske uvjete i proučavaju obavijesti za pilote. Prije leta se savjetuju, organiziraju, vode i koordiniraju rad svih članova posade zrakoplova.

Prije samog polijetanja, pilot obavlja pregled zrakoplova, provjerava punjenje goriva, utovar i istovar tereta, ukrcavanje i iskrcavanje putnika. Neposredno prije leta, potpisuje dokumente o letu.

Let se odvija u okviru propisanih postupaka, u suradnji s kontrolom leta. Za sporazumijevanje koristi engleski jezik. Tijekom leta, u slučaju nepredviđenih situacija, donosi odgovarajuće odluke i postupa u skladu s propisanim postupcima sigurnosti. Po obavljenom letu provjerava i potpisuje dokumente koji su vezani uz izvršeni let.

Pilot mora biti spreman raditi na stručnom usavršavanju i održavanju vlastite psihofizičke kondicije.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Piloti velikih zrakoplova lete uz pomoć instrumenata te moraju imati i dozvolu za instrumentalno letenje. Za nju se mogu kvalificirati nakon 105 sati letačkog iskustva, uključujući 40 sati instrumentalnog letenja. Kad zadovolje na teorijskom i praktičnom dijelu ispita za instrumentalno letenje dobivaju dozvolu. Školovanje za instrumentalno letenje može se, osim u sklopu fakultetskog obrazovanja, završiti i unutar školskih centara zrakoplovnih kompanija.

Za upravljanje više motornih zrakoplova, potrebna je posebna dozvola. Školovanje provode kompanije kojima je potreban takav kadar.

Kapetani moraju imati posebnu dozvolu. Za dobivanje te dozvole, kompanije organiziraju teorijsku izobrazbu samo za odabrane pilote koji su to savjesnošću u poslu zaslužili. Ispit ima teorijski i praktični dio i polaže se pri nadležnom ministarstvu. Da bi se pristupilo ispitu, zakonski je propisano minimalno 1500 sati leta, uključujući instrumentalno i noćno letenje.

Sve dozvole vrijede, dok piloti zadovoljavaju na periodičnim psihofizičkim provjerama i provjerama letačke vještine. Opseg i čestinu tih provjera propisuje nadležno ministarstvo, kao i kompanije koje zapošljavaju pilote.

Osoba koja obavlja posao pilota, mora biti vrlo odgovorna i pridržavati se propisanih pravila. Mora imati vrlo dobru čuvstvenu stabilnost i otpornost na stres te sposobnost brzog donošenja ispravnih odluka u iznenadnim situacijama.

Opće psihofizičko stanje pilota mora biti izvrsno i provjerava se i prilikom stjecanja dozvole i periodično.

Kako postati pediker?

Pedikeri vrše ocjenu kože i noktiju ruku i nogu. Uređuju nokte na nogama i rukama (pedikiranje i manikiranje). Uređuju nokte na nogama i rukama. Njega kože podrazumijeva odstranjivanje otvrdnule, suhe i ispucale kože, otklanjanje žuljeva, uređivanje deformiranih i uraslih noktiju, te njihovo oblikovanje i lakiranje. Pedikeri također pružaju usluge masaže nogu i ruku raznim kremama i losionima te usluge depilacije nogu.

U svom radu se koriste kozmetičkim preparatima, kao što su masti, kreme i lakovi te različitim kozmetičkim alatima i priborom poput škara, četkica, specijalnih kamena i sl.

Posao pedikera započinje detaljnim pregledom stopala i prstiju klijenta, te u skladu s rezultatima pregleda i dogovora s klijentom započinje tretman. Početak tretmana podrazumijeva pripremu stopala uranjanjem u razne mirisne kupke, a potom slijedi odstranjivanje zadebljanja kože, žuljeva i sl. Ovisno o stanju stopala, tretmani mogu biti jednokratni ili mogu trajati i po nekoliko dana. Kada se uredi koža stopala i prstiju na nogama, pediker uređuje, oblikuje i lakira nokte na nožnim prstima.

Pedikeri također daju savjete o izboru pravilne obuće koja je udobna i omogućuje pravilnu cirkulaciju krvi u stopalima.

Proces uređivanja noktiju ruku također započinje pripremom ruku za manikiranje (kupkama, skidanjem starog sloja laka) te slijedi podrezivanje i oblikovanje noktiju, te odstranjivanje uraslih noktiju i kožice oko noktiju. Nakon toga slijedi lakiranje noktiju.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Tijekom školovanja pedikeri stječu znanja o različitim oštećenjima kože stopala i prstiju te noktiju na nogama, kao i metodama odstranjivanja oštećenja, te uređivanja i njege stopala, prstiju i noktiju na nogama. Također stječu znanja o sastavu i uporabi različitih kozmetičkih preparata te alata i pribora koji se koriste u pedikerskom poslu. Potrebno je poznavanje raznih preparata koji se koriste u pedikuri, manikuri i depilaciji.

Za obavljanje poslova pedikera potreban je dobar vid, spretnost ruku i prstiju te usklađenost vida i pokreta. Strpljivost, usmjerenost na detalje, preciznost, pedantnost, te razvijene komunikacijske vještine važni su za obavljanje pedikerskog posla.

Pedikeri koji se odluče na otvaranje vlastitog obrta, moraju imati osnovna znanja o poduzetništvu,te financijskom i računovodstvenom vođenju poslovanja.

Kako postati pedijatar?

Posao pedijatra dijeli se na tri osnovne vrste djelovanja: prevenciju, liječenje i rehabilitaciju ometenih funkcija (stjecanje sposobnosti koje pacijent nikada nije imao). U svom svakodnevnom radu pedijatri koriste različite medicinske uređaje i pomagala, kako bi dijagnosticirali bolest te uzimaju anamneze od pacijenata i njihovih obitelji. Nakon što utvrde problem, daju radnu dijagnozu te stvaraju plan liječenja za pojedini klinički slučaj. Ovisno o dijagnozi, pedijatri pacijentu propisuju određenu terapiju (lijekove ili dr.) ili ga šalju na dodatne pretrage drugim stručnjacima ako procijene da je to potrebno.

Prevencija se provodi na više razina. Prije svega riječ je o cijepljenju djece protiv različitih bolesti. Pedijatri sudjeluju u stvaranju programa prevencije na individualnoj i lokalnoj razini, kao i u promociji zdravih stilova života (npr. upoznavanje roditelja s pravilnom prehranom). Često organiziraju edukacije za određene skupine ljudi, kao što su npr. predškolska djeca i njihovi roditelji, djeca s posebnim potrebama i dr. Pedijatri moraju voditi zdravstvenu dokumentaciju i drugu evidenciju o svojim pacijentima i podnositi o tome izvješće nadležnoj zdravstvenoj ustanovi, u skladu s propisima o evidencijama u djelatnosti zdravstva.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Pedijatrija je spoj mnogih kliničkih predmeta. Stoga je za uspješno obavljanje ovog posla nužno dobro poznavanje različitih grana medicine. Prije svega to je poznavanje građe i funkcija čovjekova tijela, mehanizama bolesti i njihovih uzročnika. Za rad svih liječnika, pa tako i pedijatara, važno je poznavanje vrsta i načina djelovanja lijekova te različitih pristupa i načina pregleda (dijagnostike) bolesnika. Isto tako, bitno je poznavanje biologije rasta, društvenih znanosti (etnički, kulturni i društveni utjecaji na zdravlje), prehrane i epidemiologije.

S obzirom na to da je liječnik u stalnom kontaktu s ljudima, nužno je da ima izrazitu spremnost za pomaganje ljudima te da posjeduje dobre komunikacijske sposobnosti, strpljivost i vještine uspostavljanja odnosa povjerenja s bolesnicima i njihovim obiteljima. Osim poznavanja medicine, u svakodnevnom radu pedijatra važno je poznavanje psihologije i psiholoških mehanizama, koji djeluju na zdravlje čovjeka.

Pedijatri imaju visoku razinu odgovornosti u poslu, stoga je vrlo važno znati odrediti granice svoje kompetentnosti i imati razvijenu vještinu kritičkog mišljenja, kao i sposobnost brzog donošenja odluka. Poznavanje i pridržavanje liječničke etike kao i sposobnost timskog rada bitni su elementi u radu svih liječnika.

Kako postati pedagog?

S obzirom na široku primjenu spoznaja iz područja odgoja i obrazovanja, pedagozi se specijaliziraju za rad u jednom od područja pedagogije: predškolska i školska pedagogija, obiteljska pedagogija, andragogija, specijalna pedagogija, pedagogija slobodnog vremena, industrijska pedagogija, i dr.

Organiziranje odgojno obrazovnog procesa u školi i rad na unapređenju kvalitete nastave, jedna je od osnovnih zadaća školskog pedagoga, pri čemu je nužno poznavanje načina funkcioniranja škole i školskog sustava. U suradnji s učiteljima i drugim stručnim suradnicima, pedagog sudjeluje u planiranju godišnjeg rada škole, pripremanju i realizaciji školskog odgojno-obrazovnog programa te je odgovoran za njegovu evaluaciju. Vrednuje odgojno-obrazovne rezultate, provodi studijske analize, istraživanja i projekte te skrbi o stalnom stručnom razvoju nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti u školi. Definira i primjenjuje postupke za utvrđivanje i poticanje motivacije za učenje kao i utvrđivanje i unapređenje socijalnih odnosa u razredu. Također radi na planiranju i realizaciji stručnog usavršavanja nastavnog osoblja, roditelja i samih učenika (predavanja, radionice i sl.).

Najveći dio poslova pedagoga uključuje savjetodavni rad i pružanje stručne pomoći djeci, roditeljima i nastavnicima. U suradnji sa Zavodom za zapošljavanje odgovoran je za organizaciju i pružanje usluga profesionalnog usmjeravanja učenika (profesionalno informiranje i savjetovanje). Pedagog identificira darovite učenike te radi na prilagođavanju programa obrazovanja koji će poticajno djelovati na razvoj djetetovih potencijala. U suradnji s nastavnicima i drugim stručnim suradnicima radi na uključivanju, odnosno integraciji učenika s teškoćama u razvoju. Razumijevanje problematike ranog odgoja i obrazovanja i njegovo utemeljenje na suvremenim spoznajama, bitne su odrednice rada pedagoga u predškolskom sustavu. Njegova je primarna zadaća podizanje dnevne kvalitete života u vrtiću u skladu s djetetovim razvojnim i aktualnim potrebama.

Pedagozi koji se specijaliziraju za područje andragogije (obrazovanje i osposobljavanje odraslih) proučavaju različite mogućnosti primjene metoda i tehnika sustavnog obrazovanja i osposobljavanja odraslih osoba u različitim institucijama i ustanovama: andragoškim učilištima, umirovljeničkim domovima, zatvorima i dr.

Pedagozi se mogu baviti i proučavanjem i unapređivanjem kulture planiranja i provođenja slobodnog vremena, s posebnim naglaskom na uspješnije oblikovanje slobodnog vremena mladih u školi i drugim obrazovnim ustanovama.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Pedagog bi prije svega trebao biti empatičan i imati interes za ljude i njihovo ponašanje. S obzirom da je u stalnoj interakciji s ljudima, bitne su dobro razvijene interpersonalne i komunikacijske vještine. Strpljivost i samostalnost u radu, kreativnost te vještine grupnog rada, analitičko mišljenje i sposobnost kritičkog mišljenja, nužni su za uspješno obavljanje poslova pedagoga.

Timski rad i interdisciplinarni pristup nezaobilazni su zbog stalne suradnje s drugim stručnim suradnicima i institucijama. Pored ovih karakteristika osobnosti, važno je imati znanja i vještine pedagoškog savjetovanja i psihologije (posebice razvojne psihologije). Također je potrebno poznavati različite teorije odgoja i obrazovanja, kao i teorijske i praktične posljedice djelovanja različitih karakteristika osobnosti i sposobnosti učenika. Pedagog bi trebao poznavati psihodinamiku odnosa među članovima obitelji i njezin utjecaj na odgoj.

Poznavanje didaktičko metodičkih pristupa u obrazovanju, nužno je za rad u odgoju i obrazovanju. Stalna edukacija i usavršavanje pedagoga bitna je zbog novih trendova u učenju, kao što su „e-learning“ i druge nove informacijske tehnologije u obrazovanju odraslih.

Kako postati optičar?

Optičar izrađuje naočale, prema nalazu liječnika okulista. Pri izradi naočala on obavlja nekoliko poslova: brusi optičko staklo kako bi napravio leće, brusi leće i oblikuje ih prema odabranom okviru naočala te ih na kraju ugrađuje u okvir naočala. Leće se izrađuju strojem za brušenje stakla pomoću kojeg se staklo automatski brusi na potrebnu debljinu (dioptriju). U završnoj obradi leće se poliraju i provjerava se, je li staklo besprijekorno glatko i bez mjehurića. Nakon toga, optičar kompjuteriziranim uređajem provjerava jakost leće i označuje njezino središte te uz pomoć kartonskih šablona ucrtava na leće željeni oblik. Leće se zatim stavljaju u stroj, koji ih brusi na predviđeni oblik. Takva izbrušena leća ugrađuje se u okvir naočala, pri čemu treba voditi računa da se razmak između središta lijeve i desne leće poklapa s razmakom zjenica osobe za koju se izrađuju naočale. Optičar se u svom radu služi različitim napravama, uređajima, alatima i kontrolnim instrumentima.

U prodavaonicama naočala optičari rade i kao prodavači. Pomažu kupcima prilikom izbora okvira, stakla za naočale i sunčanih naočala. Obavljaju i sve vrste popravaka na okvirima naočala te zamjenjuju stakla i leće.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Optičar tijekom školovanja stječe specifična stručna znanja iz osnova tehnike, tehnologije materijala u optici te radnih postupaka obrade materijala. Bez poznavanja optike vida i pomagala za vid nije moguće obavljati ovo zanimanje. Također treba ovladati korištenjem optičkih naprava, uređaja, alata i kontrolnih instrumenata (mjerni instrumenti za mjerenje duljine, kutomjeri, komparatori, sferometri, polarimetri, refraktometri i dr). Optičari moraju poznavati različite vrste optičkih stakala te njihova svojstva i razlike, brusna sredstva i brusne ploče, sredstva za poliranje kovine slitine u naočalnoj optici i dr.

Optičar svoj posao mora obavljati s visokom preciznošću i spretnošću te mora imati razvijen osjećaj za detalje i estetiku. To je naročito važno za obavljanje poslova, kao što su označavanje središta leće, ručno brušenje, mjerenje optičkim aparatima i instrumentima, popravljanje, lotanje i lijepljenje naočala i sl.

Optičar mora imati dobar vid i sposobnost razlikovanja boja te motoričku spretnost ruku i prstiju. Poželjna je sposobnost prostornog predočavanja, dobra usmjerenost pažnje i emocionalna stabilnost.

Osobe koje imaju problema s vidom, nemogućnost raspoznavanja boja te probleme s  koncentracijom kao i bolesti ruku ne mogu obavljati ovo zanimanje.

Kako postati odvjetnik?

Odvjetnik zastupa fizičke ili pravne osobe u različitim vrstama sudskih postupaka, iznoseći dokaze koji govore u prilog njihovih stranaka.

Djeluje i kao savjetnik, tako da upoznaje svoje klijente s njihovim pravima i obvezama te im predlaže odgovarajuće postupanje u poslovnim ili osobnim situacijama. Odvjetnik sastavlja i pravne dokumente, npr. oporuke ili sve vrste ugovora – kupoprodajne, darovne, ugovore o zakupu, o zamjeni, gradnji, nasljedstvu, o osnivanju trgovačkih društava i sl. Odvjetnik može voditi skupštine dioničkih društava, sastavljati zadužnice, upis u registre i sve vrste tužbi. Odvjetnik priprema interne akte u poduzećima, savjetuje pri gradnji i obnovi te surađuje u postupcima javne nabave.

Povjerenje stranke osnovna je vodilja odvjetnikova rada, stoga sve što mu stranka povjeri, odvjetnik mora čuvati kao strogu tajnu, a jednako tako moraju se prema povjerenom odnositi i svi zaposlenici u odvjetničkom uredu.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Izvođenje valjanih zaključaka o pravno relevantnim činjenicama, zahtijeva dobro razvijene sposobnosti logičkog zaključivanja. Fleksibilnost u mišljenju, umješnost primjene teoretskih znanja na specifične životne situacije te strpljenje u odnosu s drugima, također su poželjne osobine odvjetnika. U radu odvjetnika osobito je bitna vještina komunikacije, lakoća usmenog izražavanja te uvjerljivost u nastupu.

Kako postati njegovatelj?

Posao njegovatelja/ice u kući je zahtjevan i fizički naporan, jer su potrebna znanja i vještine iz područja zdravstva, socijalne zaštite, komunikacije i ophođenja s ljudima.

U svakodnevnom radu s korisnicima, susreće se s različitim situacijama koji zahtijevaju brzo i pravilno odlučivanje.

Kućni njegovatelji/ice rade s različitim bolesnicima: invalidima, teže i lakše oboljelim osobama, starijim osobama, osobama s mentalnim oboljenjem ili retardacijom. Poželjno je da budu emocionalno stabilni, strpljivi, usmjereni na pomaganje ljudima i razumijevanje njihovih različitih potreba. Često se sreću sa stresnim situacijama u smislu pogoršanja općeg zdravstvenog stanja osobe koju njeguju. Posao podrazumijeva spretnost u obavljanju kuhinjskih poslova, održavanja higijene osobe koja se njeguje te uža medicinska znanja (previjanje, upotreba osnovnih lijekova i sl.).

Kako postati nutricionist?

Nutricionist se bavi prehranom čovjeka u zdravlju i bolesti, promišljanjem nove hrane (novel food), edukacijom o pravilnoj prehrani, te znanstveno-istraživačkim radom.

Nutricionist planira, priprema i rukovodi procesom pripreme hrane u ugostiteljstvu, turističkim objektima, poduzećima, bolnicama, školama, predškolskim ustanovama, domovima umirovljenika, u vojsci te u avio-kompanijama.

Stručnjaci ovoga profila bave se i planiranjem pravilnih i društveno organiziranih obroka (npr. u studentskim restoranima, školskim kuhinjama), kreiranjem novih proizvoda u prehrambenoj industriji, osmišljavanjem i pripremanjem prehrambenih proizvoda namijenjenih posebnim skupinama korisnika kao što su oboljeli od dijabetesa, sportaši ili pretile osobe.

Nutricionist također može obavljati poslove kontrole kakvoće, mikrobiološke i zdravstvene ispravnosti namirnica, poslove vezane za marketing pojedinih prehrambenih proizvoda, te nastupati u medijima educirajući i savjetujući stanovništvo o načelima zdrave prehrane.

Znanja, vještine i poželjne osobine  

Nutricionist bi trebao poznavati strukturu i funkcije ljudskog tijela te načela zdrave prehrane.

Obrazovanje za nutricioniste temelji se na najnovijim znanstvenim dostignućima iz područja znanosti o prehrani, dijetetike i dijetoterapije, toksikologije, fiziologije i anatomije čovjeka, kontrole kakvoće hrane, procesa pripreme hrane, higijene te sanacije.

Nutricionist treba imati razvijen interes za prirodne znanosti, pogotovo za kemiju, biokemiju i biologiju. Također je potrebno znati što pojedini prehrambeni proizvodi sadrže i kako utječu na ljudsko zdravlje.

Zbog širine i važnosti posla koji obavlja, nutricionist treba biti odgovoran, temeljit i strpljiv, sposoban organizirati i rukovoditi, te imati razvijene komunikacijske vještine.

Kako postati novinar?

Novinarski posao jedan je od najdinamičnijih i najraznolikijih poslova. Najkraće rečeno, novinar prikuplja, obrađuje i objavljuje informacije u javnim medijima.

Prvi korak u poslu novinara je saznati i odrediti koje bi informacije njegovi čitatelji, slušatelji, gledatelji trebali i željeli saznati, a potom u što kraćem vremenu doći do tih informacija i oblikovati ih na način da slušateljima, čitateljima ili gledateljima budu zanimljive, korisne i razumljive.

Novinar prikuplja informacije stalnim praćenjem drugih medija, istraživanjem povijesnih i drugih dokumenata o temi koju istražuje, u razgovorom s osobama iz javnog života ili stručnjacima u određenom području, na konferencijama za tisak, posjetima javnim manifestacijama, sjednicama vlade i sl.

Nakon što je informacije prikupio, mora ih obraditi, tj. prilagoditi ih publici. Obrada informacija uključuje izbor važnih informacija, provjeru prikupljenih činjenica, odabir najprikladnijeg oblika izvještavanja te pisanje teksta ili snimanje reportaže.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Novinar mora imati široku opću kulturu i informiranost iz različitih područja.

Mora se jasno izražavati te dobro vladati pravopisom i gramatikom materinjeg jezika. Zbog priloga iz stranih zemalja, intervjuiranja stranih državljana i sl., važno je i poznavanje stranih jezika.

Zbog učestalih putovanja, novinar mora biti u dobroj fizičkoj kondiciji. Sposobnost brzog i točnog reagiranja pod vremenskim pritiskom, također je vrlo važna. Znatiželja, upornost i dovitljivost pri traženju informacija temeljne su osobine svakog novinara, no on mora imati mjeru u komunikaciji s osobama od kojih dobiva informacije i pri prezentaciji dobivenih informacija publici. Novinar mora razmišljati o posljedicama objavljivanja određenih informacija i procijeniti, hoće li njihovo objavljivanje više koristiti ili štetiti javnosti.

Radijski i televizijski novinari moraju raspolagati bogatim rječnikom i imati ugodan glas te se izražavati književno bez izraženog dijalekta. Svaki novinar mora znati raditi u računalnim programima za obradu teksta te poznavati osnove elektroničkog prijenosa informacija.

Kako postati modni dizajner?

Modni dizajner kreira odjeću i/ili modne dodatke, pri čemu često mora predvidjeti modne trendove i potrebe tržišta.

Modni dizajner izrađuje odjeću za pojedine klijente i sezonske kolekcije koje utječu na cjelokupnu modnu industriju. Visoka moda je najprivlačnije područje modnog dizajna, međutim tu dominira samo manji broj najuspješnijih dizajnera.

Neki dizajneri visoke mode imaju vlastite modne kuće i cijele timove dizajnera, krojača, stilista sl.

Veći proizvođači odjeće izrađuju kolekcije kvalitetne odjeće, koje se prodaju u odabranim prodavaonicama. Često se drže smjernica visoke mode ili oblikuju svoj vlastiti stil.

Dizajner konfekcije dizajnira odjeću za masovnu proizvodnju. Takva se odjeća prodaje u većini veletrgovina i putem kataloga.

Modni dizajner mora poznavati različite vrste robe, stoga usko surađuje s dizajnerima tekstila.

Modni dizajner, širinom svog likovnog obrazovanja, osposobljen je za izražavanje kreativnosti razvijene tijekom studija, a dizajnersko stručno obrazovanje omogućava mu da uoči i prati svjetske modne trendove i pretoči ih u izvorni i prepoznatljiv izraz. Određena inženjerska znanja i poznavanje tekstilne tehnologije, omogućuju mu da svoja stečena znanja uspješno primijeni u kreiranju tekstila i odjeće.

Dizajner svoj posao započinje skiciranjem ideja. Zatim slijedi crtanje i izrezivanje oblika za kreiranje odjeće, a potom odabir pogodnih krojeva kombinirajući pri tome osnove krojenja s postojećim tehnikama. Izrezani model se potom isprobava i vrše se zadnje izmjene. Za obavljanje ovog posla, dizajner mora dobro poznavati dizajnersketehnike, principe i instrumente. U radu se služi alatom potrebnim za proizvodnju te upotrebljava precizne planove, crteže i modele. Dizajner također održava prezentacije svojih modela, uspoređuje svoje proizvode s proizvodima ostalih dizajnera, prati postojeće trendove kroz modne magazine i kroz prisustovanja modnim događanjima.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Modni dizajner mora raspolagati znanjima i vještinama iz područja modnog crtanja i slikanja, oblikovanja odjeće, industrijske tehnologije, unikatne izradbe, kvalitete tkanina, krojenja i šivanja i sl.

Također, dizajneri moraju biti kreativni i imati smisao za lijepo. Moraju imati smisla i za tehničke probleme i prostorne odnose. Važno je da su strpljivi, sistematični, precizni, da imaju odličan vid, sposobnost razlikovanja boja i svjetlina te spretne ruke i prste. Budući da su često u kontaktima s klijentima (kupci, naručitelji kolekcija, modne kuće i sl.), moraju imati dobre komunikacijske i prezentacijske vještine.

Kako postati mikrobiolog?

Mikrobiolog mora biti sposoban izvoditi praktične pokuse, uz pomoć složene laboratorijske opreme. Rad s takvim uređajima i instrumentima zahtijeva posebnu izobrazbu.

Nadalje, mora biti temeljit, precizan, strpljiv i ustrajan. Mora imati sposobnost i smisao za uočavanje detalja, povezivanje činjenica i logičko zaključivanje. Ako se istraživački rad odvija na terenu, treba biti praktičan i prilagodljiv novim uvjetima.

Da bi svoja saznanja i rezultate analiza mogao prezentirati i uspješno surađivati s drugim strukama, mora se znati jasno i precizno usmeno i pisano izražavati.

Treba imati i organizatorske sposobnosti, jer radi na zajedničkom zadatku s laborantima, kemijskim tehničarima i drugima, kojima često daje upute za konkretne postupke.

Kako postati meteorolog?

Za posao meteorologa vrlo su važne razvijene intelektualne sposobnosti, osjetljivost za tehničke probleme, a osobito izvrsno poznavanje fizike, matematike i statistike. Poželjno je da je podjednako spreman raditi i samostalno i kao član tima.

Vrlo je važno znanje stranih jezika, poznavanje osnova računalnog programiranja i uporaba različitih paketa za obradu podataka.

Važne osobine za uspješan rad meteorologa su točnost, preciznost, pedantnost i urednost, a zbog komunikacije s drugim stručnjacima i objavljivanja rezultata vlastitih istraživanja potrebna je i dobro razvijena sposobnost pismenog i usmenog izražavanja i komunikacije.

Kako postati mesar?

Mesar posao obavlja vani (povremeno je izložen vrućini i hladnoći) ili u zatvorenim prostorima pri danjem i umjetnom svjetlu, gdje je često izložen neodgovarajućoj mikroklimi (visoka ili niska temperatura, česte promjene temperature, vlaga, onečišćenost zraka, kemijska sredstva, buka, vibracije) i radu na visini (na paletama) itd. U svom radu moraju poštivati mjere zaštite na radu i higijenske uvjete.

Izložen je mogućnostima ozljeda nanesenim oštrim alatima i pokretnim dijelovima strojeva, kao i opasnostima od opeklina pri termičkoj obradi prerađevina.

Posao obavlja uglavnom stojeći, s povremenim sagibanjem i dosezanjem. Diže i prenosi veće terete. Može raditi sam ili u timu, u jednoj ili više smjena ili dvokratno.

Kontraindikacije za rad su: slabovidnost/sljepoća, neraspoznavanje osnovnih boja, nedostatak njuha, gluhoća/teža nagluhost u govornom području i oštećenje glasa i/ili govora koje utječe na komunikaciju, kronični poremećaji koji onemogućuju uredno kognitivno i emocionalno funkcioniranje, kronični poremećaji koji mogu dovesti do gubitka svijesti i poremećaja ravnoteže, teža oštećenja funkcije mišićno-koštanog i srčano-žilnog sustava, dišni poremećaji s trajnim oštećenjem funkcije pluća, teže oštećenje funkcije kože na šakama i podlakticama, te utvrđena alergija na profesionalne alergene.

Kako postati mehaničar?

Mehaničar tijekom školovanja stječe teorijska i praktična znanja iz područja mehanike. Upoznaje rad različitih strojeva, način upravljanja strojevima, uređajima i alatima koje će koristiti pri radu. Mehaničar mora imati sposobnost prostornog predočavanja i rješavanja tehničkih problema te dobru koncentraciju i preciznost u radu. Uči osnove sigurnosti na radu, osnove protupožarne zaštite i zaštite okoliša. Mehaničar svoj posao obavlja u obrtničkim radionicama i pogonima, u ležećem, stojećem, klečećem i pognutom položaju.

Pri radu je često izložen buci, prašini, niskim temperaturama, djelovanju štetnih tvari kao što su kemikalije, benzin, ulje i druge razne slične tvari. Kako bi mogao uspješno obavljati posao u navedenim uvjetima, mora biti fizički zdrava osoba. Važno je imati dobru spretnost prstiju i ruku, dobar vid, te biti emocionalno stabilan. Pri radu mora biti sposoban i brz u pronalaženju i otklanjanju kvarova. Budući da se bavi poslovima servisiranja i popravljanja strojeva i uređaja, te je uvijek u kontaktu s strankama mora biti komunikativan i uslužan.

Kako postati medicinska sestra?

Osnovni poslovi sestrinske skrbi uključuju organizaciju i provedbu rada s pacijentima i štićenicima, provođenje određenih dijagnostičkih i terapijskih postupaka, njegu pacijenata i štićenika, davanje uputa, vođenje dokumentacije i slično.

Poslovi i zadaće medicinske sestre ovise o radnom mjestu (glavna, odjelna ili timska medicinska sestra u bolnici, medicinska sestra u ambulanti, medicinska sestra u domu za skrb različitih kategorija korisnika i sl.) i području, odnosno o vrsti odjela na kojem radi (interna medicina, kirurgija, pedijatrija, psihijatrija itd.).

Medicinska sestra sudjeluje u sprečavanju širenja infekcija i provodi postupke za sprečavanje bolničkih infekcija. Nadzire higijenske uvjete na odjelu te surađuje s higijensko-epidemiološkom službom i s drugim stručnim službama.

Vodi brigu o poslovnim, kadrovskim i materijalnim uvjetima, organizira nabavku i uporabu pomoćnih sredstava i materijala, nadzire trošenje lijekova, osposobljava pomoćno medicinsko osoblje, nadzire njihov rad i sl.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Tijekom školovanja medicinska sestra stječe znanja iz humanističkih, društvenih i prirodnih znanosti, te znanja s područja zdravstvene njege. Za razumijevanje zdravstvene njege i njezinu primjenu u praksi, tijekom školovanja mora steći potrebna medicinska znanja i znanja iz psihologije i sociologije. Medicinska sestra treba biti osoba dobrog općeg psihofizičkog stanja i izdržljivosti, otporna na stres, empatična i razvijenih komunikacijskih vještina. U radu mora biti temeljita, pouzdana, brza i sabrana pri donošenju odluka, kreativna u rješavanju problema i emotivno stabilna. Mora imati human odnos prema bolesnicima i interes za rad s ljudima.

Kako postati maser?

Maser mora posjedovati znanja iz anatomije, fiziologije i patologije. Posao masera je fizički naporan, i zato treba imati dobru tjelesnu kondiciju i zdrav koštano-mišićni sustav. Pokreti u masaži se izvode s obje ruke i moraju biti ritmički usklađeni, stoga motorička koordinacija ruku mora biti dobro razvijena. Maser je često izložen isparavanju vode ili eteričnih ulja, pa je važno da ima zdrav dišni sustav.

Koža na rukama mora kod masera biti zdrava jer su mu ruke u dodiru sa zagrijanim tijelom klijenta pa se povećava mogućnost infekcije.

Za uspješan rad, maser treba imati dobre komunikacijske vještine, kako bi zadobio povjerenje klijenta, prikupio potrebne informacije i surađivao s drugim zdravstvenim stručnjacima. Budući da su učinci masaže fizičko i psihičko opuštanje, maser treba biti emocionalno stabilna osoba koja će zadobiti povjerenje klijenta.

Ako maser radi samostalno i sam organizira svoj posao, važno je da ima razvijene organizacijske sposobnosti.

Kako postati logoped?

Logoped se bavi prevencijom, dijagnostikom i rehabilitacijom poremećaja komunikacije, jezika, govora i glasa. Spomenuti poremećaji uključuju poremećaje izgovora, poremećaje fluentnosti govora (mucanje i brzopletost), jezične poremećaje, usporeni jezični razvoj, afazije i druge neurogene poremećaje jezika i govora, poremećaje pisanog jezika (dyslexia, dysgraphia), poremećaje koji otežavaju matematičko i logičko rezoniranje (akalkulia) i poremećaje glasa (funkcionalnih uzroka, posljedice trauma ili organskih oštećenja).

Logoped pomaže pojedincima u poboljšanju komunikacijskih vještina i učinkovitosti (primjerice redukcija naglaska, korekcija izgovora, poboljšanje glasovnih kvaliteta vokalnih profesionalaca, rad s osobama iz dvojezičnih sredina i sl.). Provodi prevenciju, dijagnostiku i rehabilitaciju poremećaja verbalne i neverbalne komunikacije osoba s posebnim potrebama (mentalnom retardacijom, cerebralnom paralizom i kroničnim bolestima, sljepoćom i slabovidnošću, autizmom), rehabilitaciju slušanja jezika i govora, te pruža savjetodavne usluge osobama oštećena sluha i njihovim obiteljima.

Nadalje, bavi se prevencijom, dijagnostikom i rehabilitacijom poremećaja oralno- laringealnih funkcija (gutanje) i srodnih poremećaja. Provodi terapiju u cilju održavanja komunikacije osoba s cerebralnim poremećajima koji prate starenje, odabire, unaprjeđuje i razvija podupiruće i alternativne komunikacijske sustave.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Uz stručna znanja, profesor logoped mora biti emocionalno stabilna osoba, senzibilizirana za posebne potrebe pacijenata, tolerantna i strpljiva, prilagodljiva, otvorena, kreativna, spremna na suradnju, odgovorna i pouzdana.

Kako postati lingvist?

Za rad u znanstveno istraživačkim ustanovama, potrebno je imati razvijeno kritičko mišljenje i analitičke sposobnosti te sposobnost jasnog argumentiranja mišljenja. Timski rad kao i sposobnost jasnog pisanog i usmenog izražavanja, potrebni su gotovo u svim segmentima rada lingvista. Razvijene komunikacijske vještine i sposobnost uspostavljanja kontakata s pojedincima i grupama, važni su posebice u poslovima odnosa s javnošću.

Za obavljanje ovog zanimanja, potrebno je imati dobar sluh i biti zdrav. Emocionalna stabilnost i komunikativnost te sposobnost rješavanja konflikata, važni su posebice u odnosima s javnošću.

Kako postati limar?

Limari zaposleni u građevinskoj industriji u radionicama izrađuju limene cijevi i cijevne elemente, ležeće i viseće žlijebove, okapnice i rubne limove. Proces obrade lima započinje mjerenjem i zacrtavanjem limarskih konstrukcija na limu nakon čega se kroji i razvija odgovarajući limeni plašt. Potom se pomoću alata (limarskih škara, valjaka i dr. ručnih alata) i strojeva, lim obrađuje odgovarajućim postupcima: zavarivanjem, zakivanjem, presavijanjem, valjanjem, bušenjem, lijepljenjem i vijcima. Nakon izrade, služeći se ručnim alatom, limari montiraju završene limene elemente na građevinu, zaštićuju ih premazima i lakovima te vrše kontrolu radova i njihov popravak. Limari se također bave i izolaterskim radovima. Majstori limari organiziraju rad u radionici i na gradilištu te vode računa o utrošku materijala, vremena i energije za obavljanje nekog posla. Također vrše proračun materijala i određuju cijene gotovih proizvoda.

Osim u građevini, područje rada limara je i izrada limenih ormara, kutija i ostalog metalnog pokućstva; lijevaka, vedrica, raznog posuđa, lukova i dr. Pri izradi takvih predmeta, limari vode računa o estetici, dizajnu i skladu forme i sadržaja limarskog predmeta te ga osmišljavaju s obzirom na zahtjeve tržišta.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Limari bi trebali dobro poznavati različite materijale (željezo, čelik, obojeni i plemeniti metali i sl.) te načine njihove obrade i zaštite. Poznavanje volumena i oplošja tijela te trodimenzionalnog oblikovanja, vrlo je važno u izradi limenih predmeta.

Osim stručnih znanja koja se stječu u školi i u praksi, limari trebaju biti dobrog općeg zdravstvenog stanja. Za obavljanje poslova limara, potrebno je biti spretan.

Kako postati liječnik?

Po mjestu rada razlikujemo:

• Ambulantno-dispanzerski rad (opći ili specijalistički), gdje bolesnici dolaze na pregled

• Bolnički rad, gdje je liječnik zadužen za skupinu stacionarnih bolesnika, kod kojih izvodi pretrage i provodi liječenja

• Rad u zavodima, gdje skrbi za posebnu skupinu ljudi (djeca, stariji ljudi, invalidi…)

• Rad u znanstvenim institucijama, koje prikupljaju rezultate brojnih struka i djelatnosti

• Rad u povjerenstvima na nacionalnoj, regionalnim ili lokalnim razinama, koje procjenjuju radnu sposobnost, stupanj invaliditeta i sl.

• Ostala područja (farmaceutska industrija, školstvo, savjetodavne službe,…).

Liječnik, odnosno doktor medicine koji nastavlja magistarski studij ili sprema doktorat znanosti, može raditi i na Medicinskom fakultetu u procesu obrazovanja novih liječnika (kao asistent, docent ili profesor određenog područja).

Znanja, vještine i poželjne osobine

Zbog ubrzanog razvoja struke i tehnologije, potrebno je stalno stručno usavršavanje. Rad u medicini zahtijeva veliku odgovornost, prilagodljivost, spremnost na stalno učenje te interes za ljude. Liječnik mora u svom radu biti suveren i samostalan, kako u prepoznavanju znakova bolesti, tako i u odlučivanju glede odabira pretraga i načina liječenja. U radu liječnika također je neophodna suradnja s kolegama u istim ili srodnim područjima.

Kako postati kuhar?

Tijekom školovanja i rada, kuhar uči i usavršava tehnologiju pripremanja hrane i postupanja sa živežnim namirnicama i kuhanom hranom, usvaja i primjenjuje znanja o količinskim normativima, programiranju i planiranju prehrane te higijenskim i tehničkim propisima. Kuhar mora znati organizirati vlastiti posao i upotrebljavati stručnu literaturu.

Također, mora poznavati različite specifične jelovnike, npr. dijetalne, vegetarijanske i makrobiotičke te različite nacionalne i tradicionalne kuhinje.

Za kuharske poslove traže se tjelesno zdrave i spretne osobe. Osobito je važno da imaju zdrav koštano–mišićni i dišni sustav, zdravu kožu, uredan vid te razvijene osjete okusa i mirisa. Moraju biti skloni redu, čistoći, osobnoj higijeni, sustavnom radu te imati razvijen smisao za estetiku. Također, kuhari trebaju imati smisla za organizaciju posla i pravilan vremenski raspored. Važna osobina kuhara je kreativnost u spravljanju jela, korištenju različitih začina i dekoriranju gotovih obroka.

Kuhari moraju poznavati osnove francuskog jezika u kulinarstvu, s obzirom na to da se francusko nazivlje u kuharstvu primjenjuje kao međunarodno. 

Kako postati krovopokrivač?

Krovopokrivači moraju vladati osnovnim vještinama obrade drveta, kamena i metala. S obzirom da postavljaju krovove na već gotove podkonstrukcije, dužni su provjeriti ispravnost postavljene podkonstrukcije.

Zbog toga moraju dobro poznavati građevnu konstrukciju – izgradnju zidova i stupova, sustave za odvodnju voda, konstruktivne i nekonstruktivne elemente građevine, i dr. Pravilno postavljanje pokrova podrazumijeva poznavanje minimalnog nagiba krova, maksimalni razmak između letvi, štafla, nagib krova i zemljopisno-klimatski smještaj objekta. S obzirom na poslove mjerenja površine pokrova i procjenjivanja potrebne količine materijala za pokrivanje krova, potrebne su matematičke i računske osnove, kao i osnove tehničkog crtanja i čitanja projektne dokumentacije.

Dobro zdravstveno stanje, izdržljivost i spretnost ruku i prstiju kao i opća tjelesna spretnost i gipkost, važne su u radu krovopokrivača. Osobe koje imaju poteškoće s vidom i sluhom, bolesti kralježnice, ruku i nogu ili dišne probleme, ne mogu obavljati ovo zanimanje. Strah od visine i neke druge bolesti, koje imaju simptome nesvjestice (psihičke bolesti, epilepsija i sl.), onemogućavaju bavljenje ovim poslom.

Kako postati kozmetičar?

Kozmetičar mora imati temeljna znanja iz dermatologije i anatomije. Na temelju prepoznavanja problema, mora biti sposoban planirati kozmetičku njegu prilagođenu svakom klijentu. Također, treba znati, na jednostavan i razumljiv način, objasniti klijentu različite postupke njege i njihove učinke na kožu i zdravlje općenito. U skladu s time, mora poznavati sastav različitih kozmetičkih preparata kako bi ih mogao adekvatno primjenjivati.

Kozmetičar koji se bavi šminkanjem treba biti kreativan, imati smisao za estetiku i biti vješt u uočavanju onih crta lica, koje šminkom treba prekriti odnosno naglasiti. Mora biti strpljiv i pažljiv prema klijentima i znati uskladiti želje klijenata s realnim mogućnostima.

Kozmetičar mora imati dobar vid i sposobnost razlikovanja boja i nijansi, spretne ruke za precizan rad i sposobnost razlikovanja dodirom. Također, mora znati organizirati posao te ljubazno i profesionalno komunicirati s klijentima.

Kako postati konobar?

Tijekom školovanja konobar treba usvojiti postupke pripreme za posluživanje, te različite postupke i tehnike samog posluživanja jela i pića. Mora poznavati pripadnost jela različitim nacionalnim i tradicionalnim kuhinjama. Zbog preporuke pojedinih vrsta jela, mora dobro poznavati sastav i način pripreme jela.

Kako svoj posao obavlja u najvećem dijelu u komunikaciji s gostima, mora poznavati pravila lijepoga ponašanja, estetike i poslovnog komuniciranja na hrvatskom i na barem jednom stranom jeziku. Poznavanje stranih jezika u nekim dijelovima Hrvatske neophodan je uvjet za dobivanje posla konobara, posebice u turističkim mjestima gdje je velik broj stranih turista. 

Konobar mora biti tjelesno zdrav i psihički stabilan. Nadalje, mora imati dobar sluh, vid i sposobnost razlikovanja boja, te mora imati izvrsne motoričke sposobnosti i razumljiv govor. Važna je opća tjelesna spretnost, dobro pamćenje, opća snalažljivost, strpljivost, ljubaznost, komunikativnost i urednost.

Kako postati kondukter?

Kondukter usmjerava putnike u odgovarajuće vagone, pomaže im da se lakše snađu i pronađu svoje sjedalo, daje im informacije preko razglasnog uređaja, poslužuje putnike pićem, te im prodaje dnevne novine. Prodaje i pregledava vozne karte, te provjerava putne isprave putnika u vlaku. Vodi brigu o tome da vlak vozi prema redu vožnje. Putnike upozorava na moguća presjedanja i daje im različite obavijesti (o vezama, kašnjenjima itd.).

Brine o redu u svom dijelu vlaka i više puta odlazi u obilazak vlaka. Prije stizanja vlaka na željezničku postaju, kondukter upozorava putnike da se pripreme za izlazak odnosno presjedanje.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Zbog svakodnevnog rada s ljudima, kondukter mora biti komunikativna i pristupačna osoba, dobrog općeg zdravstvenog stanja. Poželjno je poznavanje barem jednog stranog jezika.

Zdravstvena sposobnost potrebna za obavljanje poslova pratećeg osoblja provjerava se na redovitom liječničkom pregledu. Također se vrši i provjera psihičkih sposobnosti i osobina.

Kako postati komercijalist?

Komercijalist mora poznavati temeljno trgovačko zakonodavstvo, knjigovodstveno – računovodstveno poslovanje i poslovne planove poduzeća koje predstavlja. Mora savladati poslovno komuniciranje na materinjem i bar još jednom stranom jeziku. Nadalje, mora poznavati poslovni bonton, poslovnu etiku, vještinu komercijalnog poslovanja, psihologiju prodaje te kulturu poduzetništva.

Također, mora znati analizirati i dokumentirati svoj rad, te izrađivati buduće planove i ponude proizvoda i usluga svojim klijentima.

Kako zbog prirode svojeg posla vrlo često putuje, komercijalist treba imati položen vozački ispit B kategorije.

Komercijalist mora imati razvijene komunikacijske, prezentacijske i organizacijske vještine. Vrlo je važna usmjerenost na ciljeve, zatim uvjerljivost, strpljivost, snalažljivost, fleksibilnost, samostalnost, ali i sklonost timskom radu.

Ponekad je od presudnog značaja brzina uočavanja sitnih detalja i sposobnost pravovremenog reagiranja te uspješnog preusmjeravanja pregovara, što znači da su, uz sposobnost efikasnog rješavanja problema i prilagođavanja novim i nepredviđenim okolnostima, izuzetno važne dobre pregovaračke sposobnosti. Budući da najveći dio svog radnog vremena provode u komunikaciji s klijentima, moraju imati dobro razvijen vid, sluh te jasan i razgovijetan govor.

Kako postati knjigovođa?

Knjigovođe izrađuju, vode i održavaju različitu financijsku i nefinancijsku dokumentaciju u različitim državnim institucijama, nevladinim organizacijama, bankama, osiguravajućim društvima, i sl. U nekim organizacijama knjigovođa obavlja poslove pomoćnika revizora, nadzornika platnih lista, te vodi račune. U javnome sektoru pomaže pripremiti i pregledati račune te proučava podatke i poslovne knjige. Temeljito ispituje određene karakteristike poslovanja, kao što su troškovi, stanje blagajne ili dionica. Također provjerava jesu li knjige pravilno vođene.

Često se bavi istraživanjem određenog područja, npr. područja dohotka. Pomaže računovođi u savjetovanju poduzeća u vezi s dohodovnom politikom, priprema statističke podatke i financijske izvještaje itd.

U području trgovine i industrije, grupe knjigovođa koje rade za određeno poduzeće sastavljaju financijske izvještaje, provode internu reviziju, nadzor kredita, troškova i proračuna. U manjim poduzećima knjigovođa spomenute poslove samostalno obavlja.

U javnom financijskom sektoru knjigovođa provjerava javne račune i financijske pokazatelje, obračunava plaće i dr.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Uz znanja stečena kroz srednjoškolsko obrazovanje, na seminarima i uvođenjem u posao od knjigovođa se očekuje preciznost, sistematičnost, ažurnost i odgovornost, kako bi se izbjegle pogreške u radu s podacima. Knjigovođa mora biti temeljit u radu s brojevima, precizno računati i analizirati podatke, te pisati izvještaje.

Za uspješno obavljanje posla nužno je dobro poznavanje rada na računalu, posebno programa za obradu teksta i programa za matematičke i statističke obrade. Razvijene matematičke sposobnosti preduvjet su za obavljanje ovog posla. S obzirom na to da raspolaže s povjerljivim podacima, knjigovođa mora biti i osoba od povjerenja.

Kako postati kiropraktičar?

Djelovanje kiropraktike usredotočeno je na povezivanje funkcija zglobova, mišića i živčanog sustava, odnosno na njihove smetnje i utjecaj na zdravlje pojedinca, pri čemu je kralješnica u središtu pozornosti.

Kiropraktičar u svom radu primjenjuje ručne metode i programe tjelovježbe temeljene na fiziološkim teorijama, te savjetuje i podučava pacijente kako da se nose s bolešću i poboljšaju svoje zdravstveno stanje.

Kiropraktičar u svom radu primjenjuje posebnu manipulaciju zglobova koja nije štetna za tijelo, čija je učinkovitost višestruko dokazana. Kiropraktičari ne prepisuju lijekove i ne obavljaju operativne zahvate. U takvim slučajevima bolesnika upućuju na medicinsku skrb. Danas je kiropraktika gotovo potpuno prihvaćena i svakodnevno se koristi u medicini rada i sportskoj medicini, u rehabilitaciji poslije prometnih nezgoda i u ostalim rehabilitacijskim programima.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Sustav obrazovanja za doktore kiropraktike u svijetu najčešće zahtijeva šestogodišnje do osmogodišnje školovanje. Uz znanja iz područja anatomije, fiziologije, patologije, rendgenologije i dijagnostike, na studiju je naglašeno stjecanje znanja iz humane biomehanike i učenje posebnih tehnika i zahvata kiropraktike.

Nakon završenog studija je za dobivanje licence u SAD-u potrebno položiti još tri nacionalna i jedan područni stručni ispit.

U nekim europskim državama, primjerice u Švicarskoj i u skandinavskim zemljama, kiropraktičar za dobivanje licence mora obaviti šestomjesečnu praksu u bolnici pod nadzorom liječnika mentora.

Kiropraktičar mora biti empatična, komunikativna osoba koja ima volju za pomaganje i rad s ljudima. U svom radu mora biti oprezan i stručan, te se neprestano usavršavati.

Kako postati kemičar?

Kemičari trebaju pokazivati sklonost za znanost, posebno kemiju, matematiku i fiziku. Ustrajnost, radoznalost i sposobnost koncentracije na pojedinosti, te samostalnost u radu, značajni su za uspjeh u ovom zanimanju.

Osim znanja iz kemije, trebaju stjecati znanja iz bioloških znanosti, matematike i fizike. Budući da kemičari često rade u timovima, poželjna je sposobnost dobre usmene i pismene komunikacije.

Zanimanje kemičara je primjereno ljudima koji ne pokazuju alergijske reakcije.

Kako postati javni bilježnik?

Javni bilježnik sastavlja javnobilježničke akte koji su potrebni za pravnu valjanost raznovrsnih ugovora, npr. ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba i osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost, darovnih ugovora itd. Ovjerava punomoći, izjave, suglasnosti i dr. Sastavlja akte u svezi osnivanja i drugih pitanja trgovačkih društava, npr. akata o osnivanju društva ograničene odgovornosti; ugovora o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu, izjava o prihvaćanju postavljanja za člana uprave društva itd.

Sastavlja zapisnike o pravnim radnjama koje je obavio ili kojima je bio nazočan, po zahtjevu stranaka. Ovjerava oporuke, ugovore o doživotnom uzdržavanju, ugovore o ustupu i raspodjeli imovine i sl.

Svjedoči i ovjerava istovjetnost kopija raznih dokumenta s originalom, istinitost podataka iz trgovačkih i poslovnih knjiga, istinitost potpisa i sl.

Izdaje potvrde o vremenu kada je isprava predočena njemu ili u njegovoj nazočnosti drugoj stranci, o postojanju i sjedištu neke pravne osobe, o promjeni tvrtke, o statusnim promjenama i drugim pravno relevantnim činjenicama.

Prima na čuvanje isprave, novac i vrijedne predmete, radi njihove predaje drugim osobama i nadležnim tijelima.

Obavlja i druge poslove predviđene zakonom, primjerice provodi ostavinske postupke i pojedine radnje u ovršnom postupku itd.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Javni bilježnik mora imati stručna znanja koja se odnose na poznavanje Ustava i zakona, te cjelokupnog pravosudnog sustava u Hrvatskoj.

Javni bilježnik svoj posao mora obavljati odgovorno, pošteno, savjesno, stručno, marljivo i odlučno. Treba biti osoba od povjerenja, samostalan, neovisan i nepristran. U svom radu, dužan je neprestano upotpunjavati svoje opće i stručno obrazovanje.

Kako postati inžinjer šumarstva?

Inženjer šumarstva mora dobro ovladati šumarskom tehnologijom i tehnikama rada, te njezinom sigurnom i ekonomičnom uporabom. Mora poznavati temeljne postavke drugih struka, kao npr. geologiju, pedologiju, klimu, strojarstvo, kemiju, fiziku, matematiku, neke spoznaje iz medicine i dr.

Znanje inženjera šumarstva je nadgradnja znanja šumarskog tehničara, što znači da pored stručno-teoretskog znanja inženjer šumarstva mora ovladati i konkretnim operativnim znanjima i praktičnim vještinama, potrebnim za samostalno izvođenje zadataka na operativnom šumarskom području.

Mora posjedovati odgovarajuća stručna znanja u području organizacije, planiranja i izvedbe posla, te rukovođenja i osiguranja mjera sigurnosti na radu.

Mora ovladati znanjima o ekološkom obrađivanju šume na razini operativnog rada u šumi, posjedovati odgovarajuća znanja za gospodarsko vrednovanje rada u šumi, kao i uporabno tehničko znanje.

Poželjna je svestranost i komunikativnost zbog intenzivne i timskog rada s drugim stručnim djelatnicima pri obavljanju poslovodnih zadataka u šumarskoj proizvodnji.

Posao inženjera šumarstva zahtijeva i poznavanje korištenja računala. Mora biti u stanju pratiti razvoj struke i poznavati strane jezike.

Novi visokoškolski studijski program omogućuje stjecanje svih tih znanja. Inženjer šumarstva mora biti osoba koja voli prirodu. Mora biti odlučan, kako bi mogao bio u stanju samostalno i brzo odlučivati u različitim okolnostima. Potrebno je biti kritičan prema pojavama koje mogu štetiti šumi, te u svim prilikama zastupati interese ekološke obrade šuma.

Kako postati inžinjer strojarstva?

Stručna znanja, koja inženjer strojarstva mora imati, su teorijska znanja iz prirodnih i tehničkih znanosti, te ostala znanja iz nastavnog programa studija. Važno je neprestano usavršavanje i praćenje razvoja tehnologije.

Strojarstvo je interdisciplinarna znanost koja se bavi proučavanjem i primjenom znanja iz područja matematike, fizike, kemije, računarstva, te po potrebi elektrotehnike, elektronike i sl. Uz to, tijekom strojarskog proizvodnog procesa koriste se spoznaje iz područja ekonomije, psihologije, biologije, itd.

Potrebne su dobre matematičke i mehaničke sposobnosti, te sposobnosti prostornog i logičkog zaključivanja. Uz analitičnost i temeljitost u radu važan je i kreativan pristup rješavanju problema.

Zbog složenosti i opsežnosti posla, često se radi u timu i surađuje s drugim tehničkim specijalistima pa je poželjna sklonost timskom radu i jasnoća u pismenom i usmenom izražavanju.